Vrijednost pojedinca
2. Listopad
Ako jedan od vas ima sto ovaca i jednu od njih izgubi, ne ostavi li devedeset i devet u pustinji i ne ide li za izgubljenom, dok je ne nađe?
Luka 15:4
Luka 15:4
Oči čvrsto zatvorene
Pročitajte: Postanak 3:1-10
1 Zmija je bila lukavija od svih životinja zemaljskih što ih je bio učinio Gospodin Bog. Ona reče ženi: »Je li doista kazao Bog da ne smijete jesti ni s kojeg drveta u vrtu?«
2 Žena odgovori zmiji: »Od plodova drveća u vrtu smijemo jesti. 3 Samo od plodova drveta što stoji usred vrta zapovjedio je Bog: Od toga ne smijete jesti, pa ni dotaknuti ga, inače morate umrijeti.«
4 Zmija odvrati ženi: »Nikako ne ćete umrijeti. 5 Štoviše, zna Bog da će vam se otvoriti oči čim s njega budete jeli, i da ćete postati kao Bog, kad spoznate što je dobro i zlo.«
6 Sada istom vidje žena kako je plod drveta dobar za jelo i ugodan za pogled, i kako je plod drveta poželjan, jer daje spoznaju. I ona uze od njegova ploda i pojede. I mužu svojemu, koji je bio uz nju, dade od njega; i on također pojede. 7 Tada se oboma otvoriše oči i oni opaziše da su bili goli. Zato spletoše smokvino lišće i načiniše sebi od njega pregače. 8 A kad začuše sušanj korakâ Gospodina Boga, koji je hodio po vrtu za dnevnog vjetrića, sakriše se oni, Adam i njegova žena, pred Gospodinom Bogom među grmljem u vrtu.
9 A Gospodin Bog zovnu Adama i upita ga: »Gdje si?«
10 On odgovori: »Kad začuh sušanj koraka tvojih u vrtu, uplaših se, jer sam gol. Zato se sakrih.«
2 Žena odgovori zmiji: »Od plodova drveća u vrtu smijemo jesti. 3 Samo od plodova drveta što stoji usred vrta zapovjedio je Bog: Od toga ne smijete jesti, pa ni dotaknuti ga, inače morate umrijeti.«
4 Zmija odvrati ženi: »Nikako ne ćete umrijeti. 5 Štoviše, zna Bog da će vam se otvoriti oči čim s njega budete jeli, i da ćete postati kao Bog, kad spoznate što je dobro i zlo.«
6 Sada istom vidje žena kako je plod drveta dobar za jelo i ugodan za pogled, i kako je plod drveta poželjan, jer daje spoznaju. I ona uze od njegova ploda i pojede. I mužu svojemu, koji je bio uz nju, dade od njega; i on također pojede. 7 Tada se oboma otvoriše oči i oni opaziše da su bili goli. Zato spletoše smokvino lišće i načiniše sebi od njega pregače. 8 A kad začuše sušanj korakâ Gospodina Boga, koji je hodio po vrtu za dnevnog vjetrića, sakriše se oni, Adam i njegova žena, pred Gospodinom Bogom među grmljem u vrtu.
9 A Gospodin Bog zovnu Adama i upita ga: »Gdje si?«
10 On odgovori: »Kad začuh sušanj koraka tvojih u vrtu, uplaših se, jer sam gol. Zato se sakrih.«
… sakriše se oni, Adam i njegova žena, pred Gospodinom Bogom među grmljem u vrtu.
Postanak 3:8
ZNAO je da to nije trebao učiniti. Jasno sam vidjela da je znao da je to pogrešno: vidjelo mu se na licu! Kada sam sjela da razgovaramo o tome, moj je nećak brzo zažmirio. Sjedio je i mislio – logikom trogodišnjaka – da ako on ne može vidjeti mene, onda ni je ne mogu vidjeti njega. A ako ga ne mogu vidjeti, tada će izbjeći razgovor i (posljedice) koje je očekivao.
Drago mi je što sam ga u tome trenutku mogla vidjeti. Iako nisam odobravala to što je učinio, a i trebali smo o tome razgovarati, zaista nisam željela da se nešto ispriječi između nas. Htjela sam da me pogleda u lice i vidi koliko ga volim i da mu želim oprostiti! U tom sam trenutku shvatila djelić onoga kako se Bog vjerojatno osjećao kad su Adam i Eva iznevjerili Njegovo povjerenje u edenskome vrtu. Shvaćajući svoju krivnju, pokušali su se sakriti pred Bogom (r. 10), koji ih je mogao »vidjeti« jednako tako jasno kao što sam ja mogla vidjeti svoga nećaka.
Kada shvatimo da smo učinili nešto loše, često želimo izbjeći posljedice. Bježimo od njih ili zatvaramo oči pred istinom. Iako nas Bog smatra odgovornima u odnosu na Njegova pravedna mjerila, On nas vidi (i traži nas) jer nas ljubi i nudi oproštenje po Isusu Kristu.
– Kirsten Holmberg
Bog vidi s ljubavlju.