Odraz Božjeg milosrđa
16. veljače
Matej 7:12
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
Pročitajte: Postanak 3:1-10
… sakriše se oni, Adam i njegova žena, pred Gospodinom Bogom među grmljem u vrtu.
Postanak 3:8
ZNAO je da to nije trebao učiniti. Jasno sam vidjela da je znao da je to pogrešno: vidjelo mu se na licu! Kada sam sjela da razgovaramo o tome, moj je nećak brzo zažmirio. Sjedio je i mislio – logikom trogodišnjaka – da ako on ne može vidjeti mene, onda ni je ne mogu vidjeti njega. A ako ga ne mogu vidjeti, tada će izbjeći razgovor i (posljedice) koje je očekivao.
Drago mi je što sam ga u tome trenutku mogla vidjeti. Iako nisam odobravala to što je učinio, a i trebali smo o tome razgovarati, zaista nisam željela da se nešto ispriječi između nas. Htjela sam da me pogleda u lice i vidi koliko ga volim i da mu želim oprostiti! U tom sam trenutku shvatila djelić onoga kako se Bog vjerojatno osjećao kad su Adam i Eva iznevjerili Njegovo povjerenje u edenskome vrtu. Shvaćajući svoju krivnju, pokušali su se sakriti pred Bogom (r. 10), koji ih je mogao »vidjeti« jednako tako jasno kao što sam ja mogla vidjeti svoga nećaka.
Kada shvatimo da smo učinili nešto loše, često želimo izbjeći posljedice. Bježimo od njih ili zatvaramo oči pred istinom. Iako nas Bog smatra odgovornima u odnosu na Njegova pravedna mjerila, On nas vidi (i traži nas) jer nas ljubi i nudi oproštenje po Isusu Kristu.
– Kirsten Holmberg
Bog vidi s ljubavlju.
16. veljače
15. veljače
13. veljače
12. veljače