Duhovna stvarnost

Veća slava

by · Published · Updated

Pročitajte: Evanđelje po Ivanu 17:1-5,20-24

1 Nakon što je tako govorio, Isus podiže svoje oči prema nebu i reče: »Oče, dođe čas; proslavi svojega Sina da tvoj Sin proslavi tebe! 2 Jer ti si mu dao vlast nad svakim tijelom, da svima koje si mu dao dade vječni život. 3 A ovo je vječni život: da spoznaju tebe, jedino pravoga Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista. 4 Ja sam tebe proslavio na zemlji, izvršio sam djelo koje si mi dao da činim. 5 A sada proslavi ti mene, Oče, kod sebe slavom koju sam imao kod tebe prije nego je postao svijet.

20 A ne molim samo za njih, nego i za one koji na njihovu riječ povjeruju u mene, 21 da svi budu jedno kao što si ti, Oče, u meni i ja u tebi, da i oni u nama budu jedno, da povjeruje svijet da si me ti poslao. 22 I slavu koju si mi dao ja dadoh njima da budu jedno, kao što smo i mi jedno: 23 Ja u njima i ti u meni; da budu savršeno jedno i da spozna svijet da si me ti poslao i da si ih ljubio kao što si mene ljubio. 24 Oče, hoću da oni koje si mi dao budu sa mnom, gdje sam ja, da vide slavu koju si mi dao jer si me ljubio prije postanka svijeta.

U one dane izađe zapovijed cara Augusta da se popiše sav svijet.

Luka 2:1

CARA Augusta pamtimo kao prvoga i najvećega rimskog vladara. Političkim umijećem i vojnom silom porazio je svoje neprijatelje, proširio carstvo i od siromašnih i prljavih naselja učinio Rim gradom mramornih kipova i hramova. Odani rimski građani nazivali su ga božanskim ocem i spasiteljem ljudskoga roda. Kada je završila njegova četrdesetogodišnja vladavina, njegove su posljednje riječi bile: »Zatekao sam Rim u blatu, ostavljam vam ga u mramoru.« No prema riječima njegove supruge njegove su posljednje riječi bile: »Jesam li dobro odigrao ulogu? Onda mi plješćite kada budem odlazio.«

Ono što August nije znao je činjenica da je odigrao sporednu ulogu u mnogo većoj predstavi. U sjeni njegove vladavine rođen je Sin drvodjelje kako bi postigao nešto neizmjerno značajnije od bilo koje vojne pobjede, gradnje hrama, arene ili palače (r. 1).

Ali tko je mogao shvatiti slavu za koju se Isus molio u noći kada su Njegovi sunarodnjaci tražili Njegovo raspeće? (Ivan 17:4,5). Tko je mogao predvidjeti skriveno čudo žrtve kojoj će zauvijek pljeskati na nebu i na zemlji?

Nevjerojatna je to priča. Naš nas je Bog zatekao kako trčimo za ispraznim snovima i međusobno se borimo. Ostavio nas je kako pjevamo Tam’na brdu gore stoji priprosti križ.

– Mart DeHaan

Slava koju trebamo je slava križa.