Usprkos kušnjama
25. studenoga
Uđite na vrata njegova s hvalama, u njegove dvore s pohvalama! Zahvaljujte mu, blagoslivljajte ime njegovo.
Psalam 100:4
Psalam 100:4
Nevolje rakova
Pročitajte: Prva posl. Solunjanima 5:11-18
11 Zato tješite jedni druge i potičite jedan drugoga na dobro, kao što i činite!
12 A molimo vas, braćo, da priznate one koji se trude među vama, koji su vam predstojnici u Gospodinu te vas opominju. 13 Cijenite ih osobito u ljubavi zbog njihova djela. Živite u miru među sobom!
14 Potičemo vas, braćo: poučavajte neuredne, tješite malodušne, pomažite slabima, budite strpljivi sa svima! 15 Gledajte da nitko ne vraća kome zlo za zlo; nego svagda revno nastojte oko dobra među sobom i prema svima! 16 Svagda se radujte! 17 Molite se bez prestanka! 18 Na svemu zahvaljujte; jer je to Božja volja u Kristu Isusu za vas.
12 A molimo vas, braćo, da priznate one koji se trude među vama, koji su vam predstojnici u Gospodinu te vas opominju. 13 Cijenite ih osobito u ljubavi zbog njihova djela. Živite u miru među sobom!
14 Potičemo vas, braćo: poučavajte neuredne, tješite malodušne, pomažite slabima, budite strpljivi sa svima! 15 Gledajte da nitko ne vraća kome zlo za zlo; nego svagda revno nastojte oko dobra među sobom i prema svima! 16 Svagda se radujte! 17 Molite se bez prestanka! 18 Na svemu zahvaljujte; jer je to Božja volja u Kristu Isusu za vas.
Gledajte da nitko ne vraća kome zlo za zlo; nego svagda revno nastojte oko dobra među sobom i prema svima!
1 Solunjanima 5:15
KADA me je bratić pozvao da idemo loviti riječne rakove, bila sam jako uzbuđena. Dao mi je plastičnu kantu, a ja sam ga zbunjeno pitala: »Bez poklopca?«
»Neće ti trebati«, rekao je i uzeo štapove za pecanje i vrećicu s komadićima pilećeg mesa kao mamac.
Poslije, dok sam gledala kako se rakovi uspinju jedan preko drugoga uzaludno pokušavajući pobjeći iz gotovo pune kante, shvatila sam zašto nismo trebali poklopac. Kad god je jedan rak došao do ruba, ostali bi ga povukli dolje.
Gledajući to sjetila sam se koliko je pogubno brinuti se samo o vlastitom probitku umjesto o dobrobiti cijele zajednice. Pavao je to shvatio i zato je upozorio vjernike u Solunu: »Poučavajte neuredne, tješite malodušne, pomažite slabima, budite strpljivi sa svima!« (r. 14) Pohvalivši njihovu brižnu zajednicu (r. 11), potaknuo ih je da u svoje zajedništvo unesu još više ljubavi i snošljivosti (r. r. 13-15). Njegujući opraštanje, ljubaznost i suosjećanje, jačat će svoj odnos s Bogom i drugima (r. r. 15,23).
Crkva može rasti i svjedočiti za Krista kroz takvu vrstu jedinstva. Kada kao vjernici iskazujemo čast Bogu, podižući druge umjesto da ih vučemo dolje svojim riječima ili djelima, naše zajednice napreduju.
– Xochitl Dixon
Zadaća nam je poticati, a ne obeshrabrivati.