Usprkos kušnjama
25. studenoga
Uđite na vrata njegova s hvalama, u njegove dvore s pohvalama! Zahvaljujte mu, blagoslivljajte ime njegovo.
Psalam 100:4
Psalam 100:4
Pjesma u noći
Pročitajte: Psalam 42:2-12
2 Kao što košuta čezne za izvor-vodom,
tako moja duša čezne za tobom, Bože!
3 Duša moja žeđa Boga, Boga života;
kad ću doći i gledati lice Božje.
4 Moje suze su mi jelo danju i noću,
dok me svaki dan pitaju: »Gdje je tvoj Bog?«
5 Tada se spomenem
i duša mi se ražalosti,
kako nekoć hodih u mnoštvu,
predvodeć ih k domu Božjemu,
uz klicanje i hvalospjeve blagdanskoga mnoštva.
tako moja duša čezne za tobom, Bože!
3 Duša moja žeđa Boga, Boga života;
kad ću doći i gledati lice Božje.
4 Moje suze su mi jelo danju i noću,
dok me svaki dan pitaju: »Gdje je tvoj Bog?«
5 Tada se spomenem
i duša mi se ražalosti,
kako nekoć hodih u mnoštvu,
predvodeć ih k domu Božjemu,
uz klicanje i hvalospjeve blagdanskoga mnoštva.
6 Zašto si klonula, dušo moja;
zašto uzdišeš u meni?
Uzdaj se u Boga jer opet ću ga slaviti,
spasenje svoje, Boga svog.
7 Žalosna je u meni moja duša
zato te se spominjem iz zemlje Jordana i Hermona,
s brda Misara.
8 Bezdan doziva bezdan šumom tvojih slapova;
svi tvoji valovi i vode prešli su preko mene.
9 Danju dariva Gospod svoju milost,
a noću pjevam mu pjesmu,
molitvu k Bogu mojega života.
10 Reći ću Bogu, svojoj stijeni: Zašto si me zaboravio?
Zašto idem žalostan dok me neprijatelj muči?
11 Kroz kosti struji mi poruga mojih tlačitelja
dok me pitaju svaki dan: »Gdje je tvoj Bog?«
12 Zašto si klonula, dušo moja; zašto uzdišeš u meni?
Uzdaj se u Boga jer opet ću ga slaviti,
spasenje svoje, Boga svog.
Ako li se nadamo onome što ne vidimo, čekamo sa strpljivošću.
Rimljanima 8:25
ŽIVOT moga oca bio je život čežnje. Čeznuo je za cjelovitošću, čak i kad je Parkinsonova bolest počela uništavati sve veći i veći dio njegova uma i tijela. Žudio je za mirom, ali mučile su ga jaka bol i depresija. Čeznuo je za ljubavlju, da je nekome vrijedan, ali često je imao osjećaj da je posve sam.
Osjećao se manje usamljenim kada bi pročitao 42. psalam, svoj omiljeni psalam. Poput njega, psalmist je iskusio čežnju, neutaživu žeđ za ozdravljenjem (r. r. 2,3). Kao i on, psalmist je upoznao tugu koja kao da nikada neće prestati (r. 4), a trenuci čiste radosti ostali su daleka uspomena (r. 7). Poput mojega tate, dok su bezdan i valovi boli prelazili preko njega (r. 8), psalmist se osjeća napuštenim od Boga i pita: »Zašto?« (r. 10). I dok su ga zapljuskivale riječi psalma, uvjeravajući ga da nije sam, otac je počeo osjećati da usprkos boli osjeća mir. Čuo je nježan glas koji ga je okruživao, glas koji ga je uvjeravao da ga Bog voli iako nije dobio odgovor i iako su se valovi i dalje obrušavali na njega, (r. 9).
I činilo se da mu je to što čuje tu nježnu pjesmu ljubavi dovoljno. Dovoljno da se moj otac tiho privije uz te treptaje nade, ljubavi i radosti. I dovoljno da strpljivo čeka dan kad će se sve njegove čežnje konačno zadovoljili (6,12).
– Monica Brands
Dok čekamo jutro, tijekom noći možemo se odmoriti u Božjoj pjesmi ljubavi.