Zakazani sastanak
21. studenoga
Kao što je ljudima određeno jednom umrijeti, a potom dolazi sud.
Hebrejima 9:27
Hebrejima 9:27
Razderati Nebesa
Pročitajte: Izaija 64:1-8
1 Ah, da razdereš nebo i siđeš dolje,
da bi zadrhtale gore pred tobom –
kao što oganj upali granje,
i učini da uzavre voda –
da se oglasi tvoje ime tvojim protivnicima,
da pred tobom zadršću narodi,
2 dok činiš strahovita djela,
koja nismo nikada očekivali!
O, da siđeš dolje, da zadrhtaju gore pred tobom!
da bi zadrhtale gore pred tobom –
kao što oganj upali granje,
i učini da uzavre voda –
da se oglasi tvoje ime tvojim protivnicima,
da pred tobom zadršću narodi,
2 dok činiš strahovita djela,
koja nismo nikada očekivali!
O, da siđeš dolje, da zadrhtaju gore pred tobom!
3 Od davnina nije se čulo niti doznalo,
nije oko vidjelo
da je koji bog osim tebe
tako činio za one koji ga čekaju.
4 Ti se zauzimaš za onoga koji s radošću čini pravdu,
za one koji se spominju tebe na tvojim putovima.
Ali, ah, ti si se gnjevio,
a mi smo griješili dalje svojom nevjernošću i svojim otpadom.
5 Tako smo mi svekoliki postali
kao nečist čovjek,
i sva naša pravda kao okaljana haljina;
mi svi venemo kao lišće.
Naše opačine odnijele su nas kao vjetar.
6 Nitko nije zazivao tvoje ime,
nitko nije ustao da se tebe drži.
Jer si bio sakrio svoje lice od nas
i pustio si nas da dršćemo
pod pritiskom svojih opačina.
7 Ali sada, Gospodine, ti si naš otac.
Mi smo glina, ti si naš tvorac,
i mi smo svi djelo tvojih ruku.
8 Ne gnjevi se veoma, Gospodine,
i ne spominji se dovijeka krivnje!
Eto, ipak pogledaj! Mi smo svi tvoj narod.
Ah, da razdereš nebo i siđeš dolje, i da bi zadrhtale gore pred tobom.
Izaija 64:1
TIJEKOM nedavnog razgovora prijateljica mi je rekla da je prestala vjerovati. Prigovor je bio uobičajen: Kako mogu vjerovati u Boga koji nikad ništa ne čini? Prije ili poslije to teško pitanje postavi svatko od nas, dok u novinama čitamo o nasilju ili podnosimo vlastite tuge i nevolje. Uznemirenost moje prijateljice otkrila je njezinu snažnu potrebu da Bog napokon učini nešto za nju, čežnja koju smo vjerojatno svi osjetili.
Izraelskom je narodu to bilo vrlo dobro poznato. Babilonsko je carstvo pokorilo Izrael i pretvorilo Jeruzalem u zgarište i hrpe ruševina. Prorok Izaija njihovu je tešku dvojbu pretočio u pitanje: Gdje je Bog koji bi nas trebao spasiti? (63:11-15) A ipak, upravo na tome mjestu i u tim okolnostima, Izaija se ovako moli Bogu: »O da razdereš nebesa i siđeš« (63:19, K. S.). Izaiju njegova bol i tuga nisu potaknuli da se udalji od Boga, nego da Mu se približi.
Naše sumnje i nevolje nude čudan dar: otkrivaju koliko smo izgubljeni i koliko trebamo Boga da nam se približi. Pred nama je predivna, nevjerojatna priča. U Isusu je Bog razderao nebesa i došao k nama. Predao je svoje razderano i slomljeno tijelo kako bi nas mogao preplaviti svojom ljubavlju. U Isusu Bog je vrlo blizu.
– Winn Collier
O kojim pitanjima ili sumnjama trebate razgovarati s Bogom?