Kome pripada zasluga
tko se hoće hvaliti,
što je tako razuman te spoznaje mene,
da sam ja Gospodin, koji činim na zemlji milost,
pravo i pravednost.
Takav mi se sviđa«, veli Gospodin.
24 »Doista, dolazi vrijeme«, veli Gospodin, »kad ću pohoditi sve što je neobrezano unatoč obrezanju: 25 Egipat, Judu, Edom, Amonce i Moab i sve s podrezanom kosom, koji stanuju u pustinji. Jer su svi neznabošci neobrezani, a sav je Izrael neobrezana srca.«
Tko se hvali, neka se hvali u Gospodinu!
1 Korinćanima 1:31
POČETKOM 1960-ih postale su popularne slike ljudi ili životinja krupnih, tužnih očiju. Neki su to smatrali kičem, drugi su bili oduševljeni. Budući da se slikaričin suprug bavio promidžbom, ubrzo su postali vrlo imućni. No, umjetničin potpis – Margaret Keane – nije bio na slikama. Umjesto toga njezin je suprug njezin rad potpisao svojim imenom. Margaret je šutjela o prijevari dok se nakon dvadeset godina nisu odlučili razvesti. Na sudu su slikajući morali dokazati tko je od njih autor spomenutih slika.
Nesumnjivo je njegova prijevara bila pogrešna, no čak i kao Isusovi sljedbenici skloni smo sebe smatrati zaslužnima za talente koje posjedujemo, vještinu vodstva koju pokazujemo ili čak dobro koje činimo drugima. Ali te osobine imamo samo zahvaljujući Božjoj milosti. U 9. poglavlju Jeremije čitamo o proroku koji je bio tužan zbog nedostatka poniznosti i raskajanog srca naroda. Napisao je da Gospodin kaže da se ne bismo smjeli hvaliti mudrošću, snagom ili bogatstvom, nego samo time što razumijemo i znamo da On čini »na zemlji milost, pravo i pravednost« (r. 23).
Naše se srce ispunjava zahvalnošću kada znamo tko je pravi Umjetnik. »Svaki dobar dar i svaki savršen poklon… silazi od Oca« (Jakovljeva 1:17). Sva zasluga, sve pohvale pripadaju Darovatelju dobrih darova.
– Cindy Hess Kasper
Stvoreni smo da slavu dajemo Bogu.