Strahopoštovanje
Pročitajte: Psalam 104:10-24
da teku među gorama,
11 da poje sve poljske zvijeri
i divlji magarci da ugase u njima svoju žeđ.
12 Uz njih se gnijezde ptice nebeske,
među granama se razliježe njihovo cvrkutanje.
13 Napajaš gore iz svojih visokih dvorova,
plodom se tvojih djela siti zemlja.
14 Daješ da raste trava stoci i bilje na korist čovjeku,
da izvede kruh iz zemlje,
15 i vino koje veseli srce čovjeku,
ulje da osvježi svoje lice
i kruh da okrijepi srce čovjeku.
16 Stabla Gospodnja hrane se sočnošću,
cedrovi libanonski koje on zasadi.
17 Na njima ptice viju svoja gnijezda,
na čempresu dom je rodin.
18 Gore visoke pripadaju divokozama,
pećine su zaklon jazavcima.
19 Stvorio si mjesec da označava vremena
i sunce koje zna vrijeme zalaza.
20 Kada razastreš tamu i dođe noć,
u njoj tad vrvi sva šumska zvjerad.
21 Lavići viču za plijenom
i od Boga traže hranu.
22 Kada sunce iziđe, povlače se
i liježu u svoje jazbine.
23 Tad čovjek izlazi na svoj posao
i na rad do večeri.
24 Kako su brojna tvoja djela, Gospode!
Sve si ih mudro stvorio;
zemlja je puna tvojih stvorenja.
Kako su brojna Tvoja djela, Gospode! Sve si ih mudro stvorio; zemlja je puna Tvojih stvorenja.
Psalam 104:24
MOJ mi se život često čini suludim i užurbanim. Jurim s jednog sastanka na drugi, odgovaram na telefonske pozive i putem provjeravam svoj, naizgled beskonačan, popis obveza. Od iscrpljenosti sam se jedne nedjelje srušila u viseću ležaljku u svome vrtu. Moj je telefon bio u kući, kao i moja djeca i muž. Isprva sam namjeravala predahnuti samo nekoliko trenutaka, ali u nenarušenoj tišini počela sam primjećivati stvari koje su me potaknule da ostanem još malo. Mogla sam čuti škripu ležaljke koja se lagano ljuljala, zujanje pčele na obližnjem grmu lavande i lepet krila ptice iznad glave. Nebo je bilo plavo, a povjetarac je lagano nosio oblake.
Bila sam dirnuta do suza svime što je Bog stvorio. Kada sam dovoljno usporila i očima i ušima obuhvatila to obilje čudesnih stvari, bila sam ispunjana strahopoštovanjem i zahvalnošću. Pisac 104. psalma bio je jednako ponizan vidjevši Božjih ruku djelo. Napisao je: »Ti natapaš bregove iz dvorova svojih, zemlja se nasićuje plodom Tvojih ruku« (r. 13, K. S.).
Usred užurbanog života trenutak proveden u tišini može nas podsjetiti na Božju stvaralačku moć! On nas okružuje dokazima svoje snage i nježnosti; Napravio je i visoke planine i grane za ptice. Sve je to On »mudro stvorio« (r. 24).
– Kirsten Holmberg
Zastanimo i pogledajmo oko sebe. Iznenadit ćemo se!