Stvari u ogledalu

Pročitajte: Poslanica Filipljanima 3:7-14

7 Međutim, ono što sam nekoć smatrao dobitkom, sada smatram štetnim zbog Krista. 8 Štoviše, sve držim za štetu prema prevažnoj spoznaji Isusa Krista, svojega Gospodina zbog kojega sve izgubih i smatram blatom, da steknem Krista, 9 i da se nađem u njemu, nemajući svoje pravde koja je od Zakona. Zato imam pravdu koja je po vjeri u Krista, pravdu koja je od Boga po vjeri, 10 da spoznam njega i silu njegova uskrsnuća i zajedništvo u njegovoj patnji, da mu budem sličan u smrti, 11 ne bih li kako dostigao uskrsnuće od mrtvih. 12 Ne kao da sam već postigao ili kao da sam već savršen, nego nastojim dohvatiti ga, jer je i mene dohvatio Krist Isus. 13 Braćo, ja ne umišljam sebi da sam dostigao, ali jedno činim: zaboravljam ono što je za mnom, a posežem za onim što je preda mnom. 14 Trčim k cilju, k nebeskoj nagradi kojoj me Bog zove u Kristu Isusu.

Zaboravljam ono što je za mnom, a posežem za onim što je preda mnom. Trčim k cilju, k nebeskoj nagradi kojoj me Bog zove u Kristu Isusu.

Filipljanima 3:13,14

»MORAŠ! Idi! Brže!« To kaže dr. Ian Malcolm u kultnoj sceni filma Jurski park iz 1993. godine, dok džipom bježe od razjarenog tiranosaura. Kad vozač pogleda u retrovizor, vidi razjapljenu čeljust reptila – ispod koje piše: »STVARI KOJE VIDIŠ U OGLEDALU MOGU BITI BLIŽE NEGO ŠTO SE ČINI.« Scena je majstorska kombinacija napetosti i crnog humora. Često imamo osjećaj da nas ‘čudovišta’ iz naše prošlosti nikada neće prestati progoniti. Gledamo u ’ogledalo’ svojega života, vidimo pogreške i osjećamo krivnju i stid.

I Pavao je upoznao paralizirajuću moć prošlosti. Godinama se trudio živjeti savršenim životom bez Krista, čak je i progonio kršćane (r. r. 1-9). Kajanje zbog prošlosti moglo ga je učiniti neučinkovitim. Ali Pavao je pronašao takvu ljepotu i snagu u svom odnosu s Kristom da je zaboravio stari život (r. r. 8,9). S punim pouzdanjem napisao je: »Ali kažem samo jedno: zaboravljajući što je nazad, ispružajući se prema onome što je naprijed, trčim prema cilju« (r. r. 13,14, K. S).

Otkupljenje koje imamo u Kristu omogućilo nam je da živimo za Njega. Ne moramo dopustiti da te »stvari u (našem) ogledalu« određuju smjer kojim ćemo nastaviti ići.

– Adam Holz

Zbog Isusa mi smo novo stvorenje koje ne mora živjeti s kajanjem ili krivnjom.