Cvasti u pustinji

Pročitajte: Izaija 35:1-10

1 Neka se raduje pustinja i pustoš!
Neka se veseli pustara!
Neka procvjeta kao šafranove livade!
2 Neka cvate punim cvatom,
jest, neka se veseli, raduje i popijeva!
Krasota Libanona dat će joj se,
sjaj Karmela i ravnice Šarona.
Oni će gledati krasotu Gospodnju,
sjaj Boga našega.

3 Zato ojačajte klonule ruke
i utvrdite iznemogla koljena!
4 Recite onima koji su duhom klonuli:
»Budite jaki! Ne bojte se!
Evo Bog vaš!
Osveta dolazi,
plaća Božja.
On će sam doći da vas otkupi.«

5 Tada će se otvoriti oči slijepima,
i uši gluhima otvorit će se.
6 Kao jelen skakat će tada hrom čovjek.
Jezik će se nijemoga micati.
Jer će u pustinji tada provreti vode
i u pustari potoci.
7 Žedno će tlo postati jezerom,
i sasušena zemlja vodenim izvorima.
Gdje su čagljevi stanovali u svome logu,
izrast će trava, trska i sita.

8 Ondje će biti nasip i put:
zvat će se »Sveti put«.
Nitko nečist ne smije na nj stupiti;
samo će njima pripadati.
I nevješti ne će na njemu zalutati.
9 Ne će ondje biti lavova.
Ljuta zvijer ne će ići po njemu.
Takvo što ne će se ondje naći.
Samo otkupljeni smiju ondje hoditi.
10 Otkupljeni od Gospodina vratit će se po njemu
i doći će u Sion pjevajući.
Glavu će njihovu obasjavati vječna radost.
Veselje i radost prate ih.
Briga i uzdisanje bježe.

Oni će gledati krasotu Gospodnju, sjaj Boga našega.

Izaija 35:2

U pustinji Mojave nalazimo pješčane dine, suhe kanjone, brda ravnih vrhova i strmih obronaka i planine, kao i u većini pustinja. No, američki biolog Edmund Jaeger primijetio je da svakih nekoliko godina nakon obilne kiše »nikne toliko cvijeća da je svaka stopa pijeska ili šljunka sakrivena ispod cvjetnog pokrivača«. No, to se ne događa svake godine. Znanstvenici tvrde da suha zemlja mora biti natopljena obilnom kišom i zagrijana suncem, u pravome trenutku, prije nego što će cvjetovi pokriti pustinju živahnim bojama.

Ta slika Boga koji daje život usred pustoši podsjeća me na proroka Izaiju. Nakon što je Bog izrekao osudu cijelome narodu, u 35. poglavlju Izaija im prenosi poruku nade: »Neka se raduje pustinja i pustoš! Neka se veseli pustara! Neka procvjeta kao šafranove livade!« (r. 1) Kaže im i da će Božji oslobođeni narod ući u Njegovo kraljevstvo »pjevajući… Glavu će njihovu obasjavati vječna radost. Veselje i radost prate ih. Briga i uzdisanje bježe« (r. 10).

S vječnom budućnošću koju nam je Bog obećao, možemo računati na Njegovu pomoć u razdobljima suše i olujnog nevremena. Duboko ukorijenjeni u Njegovoj ljubavi, možemo rasti, cvjetati i postajati Mu sve sličniji, sve dok se, u pravom trenutku Isus ne vrati i sve bude kako treba biti.

– Xochitl Dixon

I suša i olujne kiše, sunce i pravi trenutak – sve je to potrebno da bismo procvali.