Prekrasna obnova
22. Rujan
Jer će se zaboraviti prijašnje tjeskobe i iščeznut će ispred mojih očiju. Jer gle, ja ću stvoriti novo nebo i novu zemlju.
Izaija 65:16,17
Izaija 65:16,17
Igra skrivača
Pročitajte: Knjiga Postanka 3:1-10
1 Zmija je bila lukavija od svih životinja zemaljskih što ih je bio učinio Gospodin Bog. Ona reče ženi: »Je li doista kazao Bog da ne smijete jesti ni s kojeg drveta u vrtu?«
2 Žena odgovori zmiji: »Od plodova drveća u vrtu smijemo jesti. 3 Samo od plodova drveta što stoji usred vrta zapovjedio je Bog: Od toga ne smijete jesti, pa ni dotaknuti ga, inače morate umrijeti.«
4 Zmija odvrati ženi: »Nikako ne ćete umrijeti. 5 Štoviše, zna Bog da će vam se otvoriti oči čim s njega budete jeli, i da ćete postati kao Bog, kad spoznate što je dobro i zlo.«
6 Sada istom vidje žena kako je plod drveta dobar za jelo i ugodan za pogled, i kako je plod drveta poželjan, jer daje spoznaju. I ona uze od njegova ploda i pojede. I mužu svojemu, koji je bio uz nju, dade od njega; i on također pojede. 7 Tada se oboma otvoriše oči i oni opaziše da su bili goli. Zato spletoše smokvino lišće i načiniše sebi od njega pregače. 8 A kad začuše sušanj korakâ Gospodina Boga, koji je hodio po vrtu za dnevnog vjetrića, sakriše se oni, Adam i njegova žena, pred Gospodinom Bogom među grmljem u vrtu.
9 A Gospodin Bog zovnu Adama i upita ga: »Gdje si?«
10 On odgovori: »Kad začuh sušanj koraka tvojih u vrtu, uplaših se, jer sam gol. Zato se sakrih.«
2 Žena odgovori zmiji: »Od plodova drveća u vrtu smijemo jesti. 3 Samo od plodova drveta što stoji usred vrta zapovjedio je Bog: Od toga ne smijete jesti, pa ni dotaknuti ga, inače morate umrijeti.«
4 Zmija odvrati ženi: »Nikako ne ćete umrijeti. 5 Štoviše, zna Bog da će vam se otvoriti oči čim s njega budete jeli, i da ćete postati kao Bog, kad spoznate što je dobro i zlo.«
6 Sada istom vidje žena kako je plod drveta dobar za jelo i ugodan za pogled, i kako je plod drveta poželjan, jer daje spoznaju. I ona uze od njegova ploda i pojede. I mužu svojemu, koji je bio uz nju, dade od njega; i on također pojede. 7 Tada se oboma otvoriše oči i oni opaziše da su bili goli. Zato spletoše smokvino lišće i načiniše sebi od njega pregače. 8 A kad začuše sušanj korakâ Gospodina Boga, koji je hodio po vrtu za dnevnog vjetrića, sakriše se oni, Adam i njegova žena, pred Gospodinom Bogom među grmljem u vrtu.
9 A Gospodin Bog zovnu Adama i upita ga: »Gdje si?«
10 On odgovori: »Kad začuh sušanj koraka tvojih u vrtu, uplaših se, jer sam gol. Zato se sakrih.«
A Gospodin Bog zovnu Adama i upita ga: »Gdje si?«
Postanak 3:9
»NAĆI će me«, pomislio sam. Osjetio sam da moje maleno srce kuca sve brže kada sam čuo korake svoga petogodišnjeg bratića iza ugla. Dolazio je sve bliže. Pet koraka. Tri. Dva. »Našao sam te!« povikao je
Igra skrivača. Većina nas rado se sjeća te igre našeg djetinjstva. Ipak, ponekad u životu strah od toga da će nas pronaći nije zabava, nego je duboko ukorijenjen instinkt da pobjegnemo. Ljudima se možda neće svidjeti to što vide.
Kao djeca paloga svijeta, rado igramo, kako bi moj prijatelj rekao, »zbunjujuću igru skrivača« između Boga i nas. To je više nalik igri pretvaranja da se skrivamo – jer kako god bilo, On vidi sve, čak i naše nečiste misli i pogrešne odabire. Znamo to, iako se volimo pretvarati da nas On zapravo ne može vidjeti.
No, Bog i dalje traži. »Iziđite«, poziva nas. »Želim vas vidjeti, čak i vaše najsramotnije dijelove« – odjekuje isti glas koji je zvao prve ljude koji su se sakrili od straha.
»Gdje si?« (r. 9) zvao je Bog Adama. To je bolno pitanje zapravo bio nježni Božji poziv: »Nemoj se skrivati i vrati se u zajedništvo sa Mnom.
Možda nam se to čini prerizičnim, čak nerazumnim. No budimo sigurni da bez obzira na to što smo učinili ili smo propustili učiniti, naš nas nebeski Otac poznaje i voli.
– Jeff Olson
Bog nas bezuvjetno voli iako nas poznaje u dušu.