Ne malakšemo
23. studenoga
2 Korinćanima 4:1
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
Pročitajte: Sefanija 3:14-20
On kliče nad tobom pun radosti.
Sefanija 3:17
MOJA baka mi je nedavno poslala album pun starih fotografija. Dok sam ga prelistavala, jedna od njih zapela mi je za oko. Na njoj imam dvije godine i sjedim na jednoj strani ispred otvorenog kamina. Na drugoj strani su moji roditelji i tatina ruka počiva na ramenima moje mame. Oboje me gledaju razdragano i s ljubavlju.
Stavila sam fotografiju na komodu u svojoj sobi, da ju mogu svakog jutra pogledati. To je prekrasan podsjetnik na njihovu ljubav prema meni. Istina je, međutim, da je čak i ljubav dobrih roditelja nesavršena. Sačuvala sam ju i zato da me podsjeća da iako ljudska ljubav ponekad može iznevjeriti, Božja ljubav je postojana i – prema Svetome pismu – Bog me gleda onako kako me roditelji gledaju na toj slici.
Prorok Sefanija opisao je tu ljubav na način koji me zapanjuje. Opisuje Boga kako se veseli svome narodu i kliče od radosti. Božji narod nije zaslužio tu ljubav. Nisu Mu bili poslušni niti su suosjećali s drugima. Ali Sefanija im obećava da će na kraju Božja ljubav ukloniti njihove nepravde i laži. Bog će na sebe preuzeti njihovu kaznu (r. 15) i radovat će im se (r. 17). U 20. retku čitamo: »U ono vrijeme dovest ću vas kući, u vrijeme naime kada vas saberem.«
To je ljubav o kojoj je vrijedno razmišljati svakoga jutra.
– Amy Peterson
Zahvalimo Bogu za oproštenje i Njegovu postojanu ljubav.
23. studenoga
21. studenoga
19. studenoga