A što će reći o vama?

Pročitajte: Propovjednik 7:1-6

1 Bolje je dobro ime nego dobro ulje. Dan smrti više je vrijedan nego dan rođenja. 2 Bolje je ići u kuću žalosti nego u kuću gošćenja; jer je ovdje svršetak svakoga čovjeka. Tko još živi, prima to k srcu. 3 Bolje je zabrinutost nego smijeh. Jer ako je lice i tužno, može ipak biti veselo srce. 4 Srce mudrih ljudi boravi u kući žalosti, a srce ludih u kući veselja.
5 Bolje je slušati ukor mudroga nego hvalospjev luđaka! 6 Jer kao što praska trnje pod kotlom, takvo je pljeskanje luđaka. I to je taština!

… jer je ovdje svršetak svakoga čovjeka. Tko još živi, prima to k srcu.

Propovjednik 7:2

SRCE mi je bilo puno nakon ispraćaja jedne bogobojazne žene. Njezin život nije bio ništa posebno. Uglavnom su ju poznavali ljudi iz crkve, susjedi i prijatelji. Ali voljela je Isusa, sedmero djece i dvadeset petero unučadi. Rado se smijala, služila velikodušno, a mogla je i vrlo daleko baciti loptu za bejzbol.

Propovjednik kaže: »Bolje je ići u kuću žalosti nego u kuću gošćenja« (r. 2). »Srce mudrih ljudi boravi u kući žalosti«, jer tamo učimo što je najvažnije (r. 4). Novinar New York Timesa David Brooks kaže da postoje dvije vrste vrlina: one koje izgledaju dobro u vašem životopisu i one koje želite da spomenu na vašem ispraćaju. Ponekad se one preklapaju, iako se često čini da se natječu. Ako ste u dvojbi, uvijek izaberite ‘ispraćajne’ vrline.

Spomenuta žena nije imala životopis, ali njezina djeca su posvjedočila da je bila poput vrsne žene iz 31. poglavlja Mudrih izreka. Nadahnula ih je da vole Isusa i brinu se za druge. Pavao je rekao: »Ugledajte se u mene, kao i ja u Krista« (1 Korinćanima 11:1). A oni su potaknuli nas da se ugledamo u život njihove majke kao što se ona ugledala u Isusa.

Što će reći na vašem ispraćaju? Što želite da kažu? Još nije kasno steći neke vrline. Odmarajte se u Isusu. Njegovo spasenje oslobađa nas da živimo za ono što je najvažnije.

– Mike Wittmer

Oče, daj nam hrabrosti živjeti za ono što jedino vrijedi.