Razvezati uže

Pročitajte: Knjiga Postanka 33:1-11

1 Kad Jakov podiže oči i vidje Ezava s četiri stotine ljudi, razdijeli djecu Lei i Raheli i objema sluškinjama. 2 Sprijeda postavi sluškinje i njihovu djecu, za njima Leu i njezinu djecu, a na kraju Rahelu s Josipom. 3 A sam pođe pred njima i nakloni se sedam puta do zemlje, dok se ne približi svom bratu. 4 Ezav mu pohita ususret, zagrli ga, pade mu oko vrata i poljubi ga, i zaplakaše obojica.
5 Kad onda podiže svoje oči i ugleda žene i djecu, upita: »Tko su ti ovi?«
Odgovori: »To su djeca što ih Bog darova tvojemu sluzi.«
6 Pristupiše sluškinje s djecom i nakloniše se. 7 Tad pristupi i Lea s djecom i nakloni se. Na kraju pristupiše Josip i Rahela i nakloniše se.
8 On upita: »Što si htio s tom čitavom četom, koju susretoh?« On odgovori: »Htio sam time naći milost u očima svoga gospodara.«
9 Ezav reče: »Imam dosta, dragi brate! Zadrži što je tvoje!«
10 Ali Jakov odvrati: »Ne, ako sam našao milost u tvojim očima, onda primi dar od mene! Jer gledam u tvoje lice kao što se gleda u lice kojega nebesnika, i ti me tako lijepo dočeka. 11 Primi dakle moj pozdravni dar što ti je doveden! Jer Bog me obilato blagoslovi, i imam svega dosta.« I prisili ga te primi.

Ezav mu pohita ususret, zagrli ga, pade mu oko vrata i poljubi ga, i zaplakaše obojica.

Postanak 33:4

ZADAĆA jedne kršćanske organizacije je promicanje iscjeliteljske naravi opraštanja. U jednoj od njihovih aktivnosti osoba kojoj je učinjena nepravda i osoba koja joj je to učinila okrenute su leđima jedna prema drugoj i oko njih je zavezano uže. Samo povrijeđena osoba može odvezati uže. Što god radila, ima nekoga na leđima. Bez oproštenja – bez odvezivanja užeta – ne može biti slobodna.

Oprostimo li osobi koja se kaje zbog onoga što nam je učinila, započinjemo proces u kojemu se i mi i ona oslobađamo gorčine i boli. U Knjizi Postanka vidimo dvojicu braće koji su dvadeset godina bili u zavadi jer je Jakov ukrao Ezavu pravo prvorodstva. Nakon toliko godina Bog je rekao Jakovu da se vrati »u zemlju otaca svojih, k svojoj rodbini!« (31:3) On Ga je poslušao, ali je za svaki slučaj Ezavu kao dar poslao stado ovaca i koza (32:13-15). Kad su se braća susrela, Jakov se sedam puta poklonio do zemlje kao znak poniznosti (33:3). Zamislite njegovo iznenađenje kad je Ezav dotrčao do njega i zagrlio ga. Obojica su se rasplakali (r. 4). Jakov više nije bio rob nepravde koju je učinio svome bratu.

Osjećate li se zarobljenima neopraštanjem, ljutnjom, strahom ili sramotom? Znajte da vas Bog kroz svojega Sina i Duha može osloboditi ako to želite. Morate samo razvezati uže.

– Amy Boucher Pye

Jedino uz Božju pomoć možemo biti u miru s drugima.