Pročitajte: Evanđelje po Luki 8:11-15

Što napokon padne na dobru zemlju, to su oni koji slušaju riječ i čuvaju je u odanu i dobru srcu, i tako stalno donose rod.

Luka 8:15

SUNCOKRETA ima posvuda. Oprašuju ih pčele, sjemenke klijaju uz autoceste, po poljima i pašnjacima, i ispod hranilica za ptice. Međutim, za dobar urod potrebno je pripremiti zemlju i posijati sjeme. Dobro isušena, blago kisela, obogaćena »organskim gnojivom ili kompostom«, zemlja će dati ukusne sjemenke suncokreta, odlično ulje, a uzgajivačima sucokreta sredstva za život.

I za duhovni rast trebamo »dobru zemlju« (r. 15). U prispodobi o sijaču Isus je rekao da Božja riječ može niknuti i na putu, stjenovitom ili trnovitom tlu (r. r. 6,7). Ali donosit će rod ako ju ustrajno čuvamo u »plemenitu srcu« (r. 15, K. S.).

Mladi suncokreti su upravo takvi u svome rastu. Slijede kretanje sunca tijekom dana, okreću se prema njemu u procesu zvanom heliotropizam. Jednako su disciplinirani i kada odrastu. Stalno su okrenuti prema istoku, griju lice cvijeta i privlače više pčela da ga opraše. Nagrada je veći urod.

Poput onih koji uzgajaju suncokrete, i mi se možemo pobrinuti za bogato okruženje potrebno duhovnom rastu, ne odstupajući od Njegove riječi i slijedeći Njegova Sina – njegujući iskrenost i otvoreno srce za Božju riječ koja nas čini zrelijima. To je svakodnevni proces.

– Patricia Raybon

Slijedimo sina i rastimo!