Kad se život očitovao
4. prosinca
1 Ivanova 1:2
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
Pročitajte: Psalam 8:5-10
6 A učinio si ga malo manjim od Boga,
okrunio si ga slavom i čašću,
7 dao si mu gospodstvo nad djelima svojih ruku,
sve si mu stavio pod noge:
8 ovce i goveda, sve zajedno,
i sve poljske životinje,
9 ptice pod nebom i ribe u moru,
sve što trči morskim stazama.
10 Gospode, vladaru naš,
kako je divno tvoje ime po cijeloj zemlji!
Što je čovjek da ga se spominješ, što je čovječji sin da se za nj brineš?
Psalam 8:5
KADA je Denise počela izlaziti sa svojim mladićem trudila se ostati vitka i moderno se odijevati, vjerujući da će mu biti privlačnija. To barem savjetuju u svim ženskim časopisima. Tek je mnogo poslije otkrila ono što je on doista mislio: »Volio sam te jednako i kad si bila teža i nisi pazila što ćeš odjenuti.«
Denise je tada shvatila koliko je ljepota subjektivna. Naše poimanje ljepote je podložno utjecaju drugih. Često se usredotočujemo na vanjštinu i zaboravljamo vrijednost unutarnje ljepote. Ali Bog nas vidi samo na jedan način – kao svoju lijepu, ljubljenu djecu. Rado mislim da je Bog, kada je stvarao svijet, ostavio najbolje za kraj – nas! Sve što je stvorio, bilo je dobro, ali mi smo baš posebni jer smo stvoreni »na sliku Božju« (Postanak 1:27).
Bog nas smatra predivnima! Nije ni čudo što je psalmist bio ispunjen strahopoštovanjem kad je usporedio divotu prirode s ljudima. »Pa što je čovjek«, pita on, »da ga se spominješ, sin čovječji te ga pohodiš?« (r. 5, K. S.) Ipak, Bog je odlučio dati smrtnicima slavu i čast koju nema nitko drugi (r. 6).
Ta nam istina daje sigurnost i razlog da Ga slavimo (r. 10). Bez obzira na to što drugi misle o nama – ili što mi mislimo o sebi – znajmo ovo: Bogu smo predivni.
– Leslie Koh
Oče, Ti znaš koliko se možemo osjećati nesigurnima. Hvala Ti na jamstvu da nas voliš!
4. prosinca
2. prosinca
30. studenoga