Razlog za pjesmu

Pročitajte: Psalam 121

1 Podižem oči svoje prema gorama,
odakle će mi doći pomoć.
2 Pomoć mi dolazi od Gospoda
koji stvori nebo i zemlju.
3 Ne će on dati da posrne tvoja noga!
Ne će zadrijemati čuvar tvoj.
4 Ne, ne će zadrijemati,
ne će zaspati čuvar Izraela.

5 Gospod je čuvar tvoj,
Gospod je sjena tvoja s desne tvoje.
6 Danju ti sunce ne će nauditi,
niti mjesec u noći.

7 Gospod će te čuvati od svakoga zla,
on će čuvati život tvoj.
8 Gospod će čuvati tvoj izlazak
i povratak od sada i dovijeka.

Ne, ne će zadrijemati, ne će zaspati čuvar Izraela.

Psalam 121:4

ZA čovjeka koji je vrlo odgovoran, da tako kažem, učinio sam veliki propust. Što sam učinio? Pa, zaspao sam. Kada naša djeca navečer izlaze van, znaju da se moraju vratiti do određenog vremena. Oni su dobra djeca, no navikao sam čekati dok ne čujem kako okreću kvaku na ulaznim vratima. Želim znati da su sretno stigli kući. Ne moram to raditi, želim. Ali jedne večeri su me probudile riječi moje kćeri izgovorene kroz smijeh: »Tata, na sigurnom sam. Idi spavati.« Usprkos najboljim namjerama, ponekad očevi zaspu na dužnosti. To je vrlo ponižavajuće, ali i vrlo ljudski.

No Bogu se to nikada ne događa. Psalam 121. je ohrabrujuća pjesma o Njemu kao čuvaru i zaštitniku svoje djece. Psalmist izjavljuje da nas Bog čuva i nikada »ne će zadrijemati« (r. 3). Da bi naglasio tu istinu, ponavlja ju u 4. retku: »Ne, ne će zadrijemati, ne će zaspati čuvar Izraela.«

Možete li to zamisliti? Bog nikada ne zaspi na dužnosti. On uvijek stražari nad nama – sinovima i kćerima, tetama, ujacima, stričevima i majkama, pa čak i očevima. Ne zato što mora nego zato što želi jer nas voli. To je obećanje uistinu nešto o čemu treba pjevati.

– John Blase

Oče, hvala Ti što uvijek bdiješ nad našim životom. To ne znači da nemamo nevolje, nego da si Ti uvijek blizu. Možemo biti spokojnima jer si ti uvijek na svome mjestu.