Usprkos kušnjama
25. studenoga
Uđite na vrata njegova s hvalama, u njegove dvore s pohvalama! Zahvaljujte mu, blagoslivljajte ime njegovo.
Psalam 100:4
Psalam 100:4
Bolje nego ikad
Pročitajte: Druga poslanica Korinćan. 4:16 – 5:9
16 Zato ne malakšemo, nego ako se naš izvanjski čovjek i raspada, ipak se naš unutrašnji obnavlja iz dan u dan. 17 Jer naša sadašnja laka nevolja donosi nam obilnu vječnu slavu koja sve nadvisuje. 18 Mi ne gledamo na ovo što se vidi, nego na ono što se ne vidi, jer je ovo što se vidi prolazno, a ono što se ne vidi vječno.
5
1 Uistinu znamo: kad se raskopa ova naša zemaljska kuća koja je kao šator, imamo zgradu od Boga, nerukotvorenu vječnu kuću na nebesima. 2 Doista, uzdišemo za tim da se povrh ovoga obučemo u svoje nebesko prebivalište, 3 samo da se nađemo odjeveni, a ne goli! 4 Dok smo u ovom šatoru, uzdišemo pritisnuti, jer se ne želimo svući, nego se obući, tako da život proguta što je smrtno. 5 A Bog nas upravo za to pripravlja i dade nam zalog Duha. 6 Tako se dakle čvrsto uzdamo, jer znamo: dok smo u tijelu, u tuđini smo, daleko od Gospodina; 7 jer putujemo u vjeri, a ne u gledanju. 8 Ali se čvrsto uzdamo i više volimo odseliti iz tijela i naseliti se kod Gospodina. 9 Zato se i trsimo da mu omilimo, bilo da se odseljavamo bilo da se naseljavamo.
5
1 Uistinu znamo: kad se raskopa ova naša zemaljska kuća koja je kao šator, imamo zgradu od Boga, nerukotvorenu vječnu kuću na nebesima. 2 Doista, uzdišemo za tim da se povrh ovoga obučemo u svoje nebesko prebivalište, 3 samo da se nađemo odjeveni, a ne goli! 4 Dok smo u ovom šatoru, uzdišemo pritisnuti, jer se ne želimo svući, nego se obući, tako da život proguta što je smrtno. 5 A Bog nas upravo za to pripravlja i dade nam zalog Duha. 6 Tako se dakle čvrsto uzdamo, jer znamo: dok smo u tijelu, u tuđini smo, daleko od Gospodina; 7 jer putujemo u vjeri, a ne u gledanju. 8 Ali se čvrsto uzdamo i više volimo odseliti iz tijela i naseliti se kod Gospodina. 9 Zato se i trsimo da mu omilimo, bilo da se odseljavamo bilo da se naseljavamo.
Zato ne malakšemo, nego ako se naš izvanjski čovjek i raspada, ipak se naš unutrašnji obnavlja iz dan u dan.
2 Korinćanima 4:16
KATEDRALA Notre Dame u Parizu veličanstveno je zdanje. Njezina je arhitektura očaravajuća, a vitraji na prozorima i prekrasna unutrašnjost oduzimaju dah. No nakon višestoljetnog uzdizanja nad krajolikom Pariza, raspada se. Vrijeme i zagađenje uzeli su danak i potrebno ju je obnoviti. To je potaknulo ljude koji vole tu osam stoljeća staru ljepoticu da priskoče upomoć. Francuska vlada izdvojila je više od pet milijuna eura za njezinu obnovu. Time su namjeravali učvrstiti potporne lukove, zamijeniti velik dio vanjskog kamena i popraviti krov. Radovi su započeli, jer za mnoge ta drevna katedrala predstavlja simbol nade. Tada je 20. travnja ove godine izbio požar koji je napravio ogromnu štetu. Obnova će biti teža, dugotrajnija i mnogo skuplja.
Što vrijedi za građevine, vrijedi i za nas. Naše će tijelo, kao i ta stara crkva, s vremenom izgubiti prvobitni izgled. No, kako kaže apostol Pavao, postoje dobre vijesti: dok postupno gubimo polet mladosti, srž onoga što jesmo – naše duhovno biće – može se neprestano obnavljati i rasti (r. 16).
I dok se »trsimo da Mu omilimo« (5:9), oslanjajući se na Duha Svetoga da nas ispuni i promijeni (3:18; Efežanima 5:18), naš duhovni rast ne mora prestati – bez obzira na to kako izgleda naša ‘zgrada’.
– Dave Branon
Hvala Ti, Bože, što nas Duh Sveti obnavlja i mijenja.