Ne malakšemo
23. studenoga
2 Korinćanima 4:1
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
Pročitajte: Evanđelje po Ivanu 15:1-8
Kao što loza ne može roditi roda sama od sebe, ako ne ostane na čokotu, tako i vi, ako ne ostanete u Meni.
Ivan 15:4
JEDNOGA proljeća nakon osobito turobne zime tijekom koje je njegovala bolesnog člana obitelji, Emma je pronalazila ohrabrenje svaki put kada bi prošla pokraj stabla trešnje blizu svoje kuće u Cambridgeu, Engleska. Na samom vrhu ružičaste krošnje nalazili su se bijeli cvjetovi. Vješti je vrtlar u stablo ucijepio granu šljive. Uvijek kada bi Emma prolazila pokraj neobičnog stabla, sjetila bi se Isusovih riječi o tome da je On čokot, a njegovi sljedbenici mladice ili loza (r. r. 1-8).
Nazivajući sebe čokotom, Isus rabi sliku poznatu Izraelcima u Starome zavjetu gdje »loza« simbolizirala Božji narod (Psalam 80:9,10; Hošea 10:1). Isus je tu simboliku proširio na sebe, govoreći da je On čokot i da su Njegovi sljedbenici nacijepljeni u Njega kao loze ili mladice. I dok ostaju u Njemu, primaju Njegovu hranu i snagu i donose rod (Ivan 15:5).
Dok je Emma pomagala članu svoje obitelji, trebala je podsjećanje da je povezana s Isusom. Vidjevši bijele cvjetove među ružičastima, bila je sigurna da će dok god ostaje na Čokotu primati hranu i snagu od Njega.
Kada mi, koji vjerujemo u Isusa, prihvatimo ideju da ako smo Mu blizu kao što je loza blizu čokotu, naša vjera postaje jača i plodonosnija.
– Amy Boucher Pye
U Bogu je naš mir, nada i snaga potrebna za danas.
23. studenoga
21. studenoga
19. studenoga