Pročitajte: Psalam 59:2,15-18

A ja ću pjevati Tvoju jakost, rano ujutro slavit ću Tvoje milosrđe jer si mi bio utočište i zaklon u dan nevolje.

Psalam 59:17

FRANCUSKI seljani pomagali su židovskim izbjeglicama koji su se skrivali od nacista tijekom Drugoga svjetskog rata, tako što su pjevušili pjesme u gustoj šumi koja okružuje njihovo selo – dajući izbjeglicama do znanja da je sigurno izići iz skrovišta. Ti hrabri stanovnici Le Chambon-sur-Lignona odgovorili su na poziv lokalnog pastora Andréa Trocméa i njegove supruge Magdae da Židovima pruže utočište na vjetrovitoj visoravni poznatoj pod nazivom La Montagne Protestant (Protestantska planina). Pjevanje je bilo samo jedan od pokazatelja hrabrosti seljana zahvaljujući kojoj je spašeno gotovo 3000 Židova od sigurne smrti.

U jednom drugom opasnom vremenu David je pjevao kad je njegov neprijatelj Šaul noću poslao ubojice u njegov dvor. No njegovo pjevanje nije bio signal nego pjesma zahvalnosti Bogu. David se radovao: »A ja ću pjevati silu Tvoju i klicat ću jutrom milosrđu Tvome, jer mi Ti postade utočište, i sklonište u dan nevolje« (r. 17, K. S.). Njegovo pjevanje nije bio ‘zviždanje u mraku’ tijekom opasnosti nego znak povjerenja u svemogućeg Boga. »Jakosti moja, Tebi ću pjevati, jer Ti si mi , Bože, utočište, Bože, ljubavi moja!« (r. 18)

Davidovo slavljenje i pjevanje seljana u Le Chambonu poziva i nas da pjevamo Boga, unatoč životnim nedaćama.

– Patricia Raybon

Slavljenje mijenja naše strahove i brige u štovanje.