Pročitajte: Evanđelje po Marku 4:26-29

Sjeme niče i raste, a da on i ne zna kako.

Marko 4:27

SKORO je četiri desetljeća čovjek u Indiji naporno radio kako bi vratio život u pješčanu pustoš. Vidjevši kako su erozija i promijenjeni klimatski uvjeti uništili riječni otok koji je volio, počeo je saditi jedno po jedno stablo, bambus i pamuk. Sada bujne šume i bogati životinjski svijet pokrivaju više od 1300 jutara zemlje.

Međutim, on uporno govori da za to nije njegova zasluga. Svjestan nevjerojatnog načina na koji je prirodni svijet ustrojen, divi se tome kako vjetar prenosi sjeme na plodno tlo. U sjetvi sudjeluju i ptice i životinje, a rijeke također pridonose bujanju biljaka i drveća.

Stvoreni svijet funkcionira na način koji ne možemo shvatiti ni kontrolirati. Prema Isusovim riječima, isto načelo vrijedi i za kraljevstvo Božje. »Kraljevstvo je Božje kao čovjek koji baci sjeme u zemlju… sjeme niče i raste, a da on i ne zna kako« (r. r. 26,27), rekao je. Bog donosi život i ozdravljenje u svijet kao dar. Mi radimo sve što Bog traži od nas, a onda gledamo kako se rađa život. Znamo da sve proizlazi iz Njegove milosti.

Primamljivo je vjerovati da smo odgovorni za promjenu nečijeg srca ili jamčiti da će naš trud dati željene rezultate. Međutim, ne moramo živjeti pod tim iscrpljujućim pritiskom. Bog čini da naše sjeme raste. Sve je to milost.

– Winn Collier

Božjom milošću Njegovo kraljevstvo nastavlja rasti.