Licem u lice s Bogom
26. prosinca
Moje mi srce govori o tebi: traži njegovo lice! – Gospode, tražim tvoje lice.
Psalam 27:8
Psalam 27:8
Stariji brat
Pročitajte: Evanđelje po Luki 15:11-13; 17-24
11 Tada nastavi: »Jedan je čovjek imao dva sina. 12 Mlađi od njih reče ocu: Oče, daj mi dio od imanja što mi pripada. On im dakle podijeli imanje. 13 Nekoliko dana poslije mlađi sin pokupi sve i ode u daleku zemlju. Ondje prosu svoje imanje živeći raspušteno.
17 Tada dođe k sebi i reče: Koliko najamnika u mojega oca ima kruha u izobilju, a ja ovdje umirem od gladi! 18 Ustat ću, poći ću k svome ocu i kazat ću mu: Oče, sagriješih nebu i tebi! 19 Nisam više dostojan zvati se tvojim sinom; primi me kao jednoga od svojih najamnika! 20 Ustade dakle i ode k svom ocu. Već izdaleka ugleda ga njegov otac, i sažali se. Potrča mu ususret, pade mu oko vrata i poljubi ga. 21 A sin mu reče: Oče, sagriješih nebu i tebi; nisam više dostojan zvati se tvojim sinom. 22 A otac zapovjedi svojim slugama: Donesite brzo najbolju haljinu i obucite mu je! Podajte mu prsten na ruku i obuću na noge! 23 Onda dovedite ugojeno tele i zakoljite ga! Održat ćemo radosnu gozbu i proveselit ćemo se. 24 Jer je ovaj moj sin bio mrtav i opet živi; bio je izgubljen i nađe se.
17 Tada dođe k sebi i reče: Koliko najamnika u mojega oca ima kruha u izobilju, a ja ovdje umirem od gladi! 18 Ustat ću, poći ću k svome ocu i kazat ću mu: Oče, sagriješih nebu i tebi! 19 Nisam više dostojan zvati se tvojim sinom; primi me kao jednoga od svojih najamnika! 20 Ustade dakle i ode k svom ocu. Već izdaleka ugleda ga njegov otac, i sažali se. Potrča mu ususret, pade mu oko vrata i poljubi ga. 21 A sin mu reče: Oče, sagriješih nebu i tebi; nisam više dostojan zvati se tvojim sinom. 22 A otac zapovjedi svojim slugama: Donesite brzo najbolju haljinu i obucite mu je! Podajte mu prsten na ruku i obuću na noge! 23 Onda dovedite ugojeno tele i zakoljite ga! Održat ćemo radosnu gozbu i proveselit ćemo se. 24 Jer je ovaj moj sin bio mrtav i opet živi; bio je izgubljen i nađe se.
Na to su farizeji i pismoznanci mrmljali i govorili: »Ovaj prima grješnike i jede s njima.«
Luka 15:2
PISAC Henri Nouwen prisjeća se svog posjeta muzeju u Sankt Peterburgu u Rusiji, gdje je proveo sate razmišljajući o Rembrandtovoj slici izgubljenog sina. Kako je dan prolazio, mijenjanje prirodnog osvjetljenja s obližnjeg prozora ostavilo je dojam da je vidio onoliko različitih slika koliko je bilo promjena. Činilo se da svaka otkriva nešto drugo o očevoj ljubavi prema svome izgubljenom sinu.
Nouwen opisuje kako su oko 16 sati na slici ‘u prvi plan’ istupila tri lika. Jedan od njih bio je stariji sin kojemu se nije svidjela očeva spremnost da raširenih ruku dočeka povratak svoga mlađeg brata, izgubljenog sina. Uostalom, zar nije on potrošio obiteljsko bogatstvo i prouzročio bol i sramotu? (r. r. 28-30). Druge su dvije osobe podsjetile Nouwena na vjerske vođe koji su gunđali u pozadini jer je Isus oko sebe okupljao grješnike (r. r. 1,2).
Nouwen je sebe vidio u svakome od njih – u protraćenom životu mlađeg sina, u starijem bratu i vjerskim vođama koji su negodovali, i u srcu Oca koje je bilo dovoljno veliko za bilo koga i svakoga.
Što je s nama? Vidimo li sebe u toj slici? Kad bolje razmislim, svaka priča koju je Isus ispričao govori o nama.
– Mart DeHaan
Oče nebeski, molimo Te pomogni nam da se ne vidimo samo onakvima kakvi jesmo, nego koliko nas voliš.