Duhovna stvarnost

Opasni materijali

by · Published · Updated

Pročitajte: Izaija 6:1-10

1 U godini smrti kralja Uzije vidjeh Svemogućega gdje sjedi na visoku i uzvišenu prijestolju. Skut je njegov ispunjavao Hram. 2 Serafi su stajali pred njim. Svaki je imao šest krila. Dvjama je zaklanjao svoje lice, dvjama noge, a dvjama se lebdeći držao. 3 Jedan je vikao drugome: »Svet, svet, svet je Gospodin nad vojskama! Puna je sva zemlja njegove slave.« 4 I uzdrmaše se pragovi na vratima od glasa kojim su vikali, i kuća se napuni dimom. 5 Tada ja povikah: »Jao meni! Ja sam izgubljen, jer sam čovjek nečistih usana i živim s narodom nečistih usana. I ugledam kralja, Gospodina nad vojskama, vlastitim očima!« 6 Tada jedan od serafa doletje k meni, u ruci mu živ ugljen što ga je bio uzeo sa žrtvenika kliještima. 7 Dotače se njim mojih usta i reče: »Gle, ovo se dotače tvojih usana: tvoja krivnja iščeznu, tvoj se grijeh uništi!« 8 I začuh glas Svemogućega koji reče: »Koga da pošaljem? Tko će ići po mojemu nalogu?« Ja odgovorih: »Evo mene, pošalji me!?« 9 On reče: »Idi, reci tome narodu:
Slušajte samo, slušajte, ali ne ćete razumjeti! Gledajte samo, gledajte, ali ne ćete spoznati!
10 Učini da otvrdne srce tome narodu!
Učini gluhima uši! Učini slijepima oči!
Da ne vidi svojim očima, da ne čuje svojim ušima,
da njegovo srce ne dobije spoznaje,
da se ne obrati i ne ozdravi!«

Dotače se njim mojih usta i reče: »Gle, ovo se dotače tvojih usana: tvoja krivnja iščeznu, tvoj se grijeh uništi!«

Izaija 6:7

ZVUK sirene postajao je sve prodorniji, gotovo nepodnošljiv, kada je vozilo hitne službe projurilo pored mog automobila. Njegova blještava svjetla obasjala su riječi »opasni materijali« otisnute na njegovoj bočnoj strani. Poslije sam saznala da je jurilo prema znanstvenom laboratoriju u kojemu je počela curiti sumporna kiselina iz spremnika od 1500 litara. Radnici hitne službe morali su učiniti sve da ju zbrinu jer kiselina uništava sve s čime dođe u doticaj.

Dok sam razmišljala o toj vijesti, pitala sam se što bi se dogodilo kad bi se sirena oglasila svaki put kad iz mojih usta ‘iscuri’ oštra ili kritična riječ? Nažalost, u našoj bi kući moglo postati vrlo bučno.

Prorok Izaija je također bio svjestan svojega grijeha. Kad je u viđenju vidio Božju slavu, bio je shrvan svojom nedostojnošću. Priznao je da je čovjek nečistih usana i živi s narodom nečistih usna (r. 5). Ono što je uslijedilo daje mi nadu. Anđeo je dotaknuo njegove usnice užarenim ugljenom i rekao: »Krivica ti je skinuta i grijeh oprošten!« (r. 7, K. S.)

Svakoga trenutka biramo riječi – pisane i izgovorene. Hoće li one biti ‘opasni’ materijal ili ćemo dopustiti Božjoj slavi da nas uvjeri i Njegovoj milosti da nas iscijeli kako bismo Ga mogli štovati svime što kažemo?

– Jennifer Benson Schuldt

Naše riječi utječu na druge ljude. Pazimo što govorimo!