Pročitajte: Propovjednik 4:9-11

Bolje je dvojici nego jednome.

Propovjednik 4:9

U Triatlonu Ironman na Havajima 1997. godine dvije su žene posrtale prema cilju. Iscrpljene, jedva su stajale na klimavim nogama, a onda se Sian Welch sudarila s Wendy Ingraham. Obje su pale na zemlju. S mukom su ustale, odteturale dalje da bi ponovo pale nekih dvadeset metara prije cilja. Kad je Wendy počela puzati, mnoštvo je zapljeskalo. Potom je Sian slijedila njezin primjer, i svi su skandirali. Wendy je kao četvrta prošla kroz cilj i srušila se na ispružene ruke svojih navijača. Zatim se okrenula i ispružila ruku prema Sian koja se istegnula prema naprijed, ispružila svoju umornu ruku prema Wendynoj i preko ciljne crte. Kad je završila utrku na petom mjestu, nastalo je opće veselje.

To što su završile 225,8 kilometra dugu utrku (3,8 km plivanja, 180 km vožnje biciklom i 42 km trčanja) mnoge je nadahnulo. Ali slika iscrpljenih natjecateljica koje pomažu jedna drugoj ostala je urezana u moje sjećanje i potvrđuje životnu istinu zapisanu u Propovjedniku 4:9-11.

Nije sramota priznati da trebamo pomoć (r. 9), pogotovo zato što ne možemo zanijekati svoje potrebe ili ih sakriti od svojega sveznajućeg Boga. Kad-tad svi ćemo pasti, bilo fizički ili duševno. Spoznaja da nismo sami potiče nas da ustrajemo.

– Xochitil Dixon

Slijedimo Božji primjer i pomognimo drugima. Pokažimo im da nisu sami.