Ne malakšemo
23. studenoga
2 Korinćanima 4:1
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
Pročitajte: Evanđelje po Ivanu 14:1-7
»Gospodine, ne znamo kamo ideš; pa kako možemo znati put?«
Ivan 14:5
POLAKO se spuštao sumrak dok sam u stopu slijedio Li Bao duž popločenih suhozida terasa urezanih u planinu središnje Kine. Nikada se prije nisam tako osjećao. Vidio sam samo korak ispred sebe i strmu provaliju s naša lijeve strane. Gutao sam ‘knedle’ i hodao iza Lia. Nisam znao kamo idemo ni koliko će to trajati, ali pouzdao sam se u vodstvo svoga prijatelja.
Bio sam u istom položaju kao Toma, učenik koji je uvijek trebao dokaz i uvjeravanje. Isus je rekao svojim učenicima da mora otići da im pripremi mjesto i da oni znaju put do tamo (r. 4). Naravno, Toma je postavio sljedeće logično pitanje: »Gospodine… ne znamo kamo ideš. Kako bismo mogli poznavati put?« (r. 5, K. S.)
Isus nije odagnao Tominu sumnju objašnjavajući kamo ih vodi. Jednostavno je uvjerio svog učenika da je On put do tamo. I to je bilo dovoljno.
I mi imamo pitanja o svojoj budućnosti. Nitko od nas ne zna pojedinosti onoga što nas čeka. Život je pun iznenađenja na koja nismo spremni. To je u redu. Dovoljno je poznavati Isusa koji je »put i istina i život« (r. 6).
Isus zna što slijedi. On jedino traži da ga slijedimo u stopu.
– Mike Wittmer
Oče, pomogni nam vidjeti da je putovanje odredište, a put je Tvoj Sin.
23. studenoga
21. studenoga
19. studenoga