Sumnja i vjera
Pročitajte: Job 1:20-22; 2:7-10
»Gol izađoh iz krila svoje majke.
Gol se opet onamo vraćam.
Gospodin dade, Gospodin uze.
Neka je blagoslovljeno ime Gospodnje!«
22 Kod svega toga ne sagriješi Job i ne reče nikakve nepristojne riječi protiv Boga.
7 I Sotona ostavi Gospodina i udari Joba zlim prištem od pete do tjemena. 8 A on uze crijep da se njime struže; pritom je sjedio na smetlištu. 9 Tada ga prekori njegova žena: »Držiš li se još uvijek tvrdo svoje pobožnosti? Odreci se Boga pa umri!« 10 A on joj odgovori: »Kao luđakinja brbljaš. Dobro smo primali od Boga, a zla zašto da ne primamo?« Kraj svega toga ne sagriješi Job svojim usnama.
Gospodin dade, Gospodin uze. Neka je blagoslovljeno ime Gospodnje!
Job 1:21
MING Teck probudio se s jakom glavoboljom i pomislio je da je to samo još jedna migrena. No, kad je ustao iz kreveta, srušio se na pod. Odvezli su ga u bolnicu i liječnici su rekli da je imao moždani udar. Nakon četiri mjeseca rehabilitacije vratila mu se sposobnost razmišljanja i govora, ali još uvijek teško hoda i trpi jaku bol. Često se bori s očajem, ali veliku utjehu pronalazi u knjizi o Jobu.
Job je preko noći izgubio sve svoje bogatstvo i djecu. Unatoč strašnim vijestima, isprva je u nadi gledao na Boga i veličao Ga kao izvor svega. Priznao je Božju suverenost čak i u vrijeme velike nesreće (r. 21). Čudimo se njegovoj snažnoj vjeri, ali Job se također borio s očajem. Nakon što je i sam obolio (2:7), prokleo je dan kada se rodio (3:1). Priznao je svoju patnju prijateljima i Bogu. Na kraju se pomirio s time da i dobro i loše dolazi od Boga (pročitajte 13:15; 19:25-27).
Naše patnje često i nas nose od očaja do nade, od sumnje do vjere. Bog od nas ne traži da budemo neustrašivi, nego nas poziva da dođemo k Njemu i kažemo Mu što nas muči. Iako naša vjera ponekad može zakazati, budimo sigurni da će Bog uvijek biti vjeran.
– Poh Fang Chia
Oče naš nebeski, kad nas preplave sumnje i strahovi, pomogni nam da se sjetimo koliko smo Ti dragocjeni.