Duhovna stvarnost

Plesati pred Gospodinom

by · Published · Updated

Pročitajte: Evanđelje po Marku 14:1-9

1 Poslije dva dana bio je Vazam, blagdan beskvasnih kruhova. Tada su tražili svećenički glavari i pismoznanci priliku da ga na prijevaru uhvate i ubiju. 2 Ali rekoše: »Samo ne na blagdan! Inače će se pobuniti narod.«
3 Kad je on boravio u Betaniji u kući Šimuna Gubavca i bio za stolom, dođe žena s alabastrenom posudom punom dragocjenoga čistog nardova ulja. Ona razbi alabastrenu posudu i izli ulje na njegovu glavu. 4 Na to se neki razljutiše i rekoše jedan drugome: »Čemu to rasipanje pomasti? 5 Mogla se ta pomast prodati za više od trista denara i novac dati siromasima.« I mrmljali su na nju. 6 A Isus reče: »Ostavite je! Zašto je žalostite? Ona učini dobro djelo na meni. 7 Jer siromaha imate svagda među sobom i možete im dobro činiti kad god hoćete; a mene nemate svagda. 8 Ona je učinila što je mogla; ona pomaza unaprijed moje tijelo za ukop. 9 Zaista kažem vam: Svuda po svemu svijetu, gdje se bude propovijedalo evanđelje, kazat će se, njoj na spomen, što je ona učinila.«

Na to se neki razljutiše i rekoše jedan drugome: »Čemu to rasipanje pomasti?«

Marko 14:4

PRIJE nekoliko godina moja supruga Carolyn i ja posjetili smo malu crkvu u kojoj je tijekom bogoslužja jedna žena počela plesati u prolazu između redova klupa. Ubrzo su joj se pridružili i drugi. Carolyn i ja smo se pogledali i prešutno se dogovorili: »Ja ne!« Dolazimo iz crkve koja je sklonija tradicionalnom bogoslužju i ovo je prelazilo našu ‘zonu udobnosti’.

No, ako Markova priča o Marijinu »rasipanju« uopće nešto znači, onda ona znači to da svoju ljubav prema Isusu smijemo izraziti na načine koji kod drugih izazivaju nelagodu (r. r. 1-9). Vrijednost Marijine pomasti bila je jednogodišnja nadnica. Bio je to »nerazuman« čin i učenici su počeli rogoboriti. Riječ koju Marko rabi da opiše njihovu reakciju znači dobacivati i podsmjehivati se. Marija se možda pokunjila, bojeći se Isusova odgovora. Ali On je pohvalio njezinu odanost i obranio ju od svojih učenika jer je vidio ljubav koja ju je potaknula na djelovanje usprkos onome što su neki smatrali pretjeranim. Rekao je: »Ostavite je! Zašto je žalostite? Ona učini dobro djelo na Meni« (r. 6).

Različiti oblici štovanja – neformalni, formalni, tihi, bučni – predstavljaju iskreno iskazivanje ljubavi prema Isusu. On je vrijedan svakog štovanja koje dolazi iz srca koje Ga iskreno ljubi.

– David H. Roper

Kada slavimo Boga važno je jedino što On misli o tome.