Usprkos kušnjama
25. studenoga
Uđite na vrata njegova s hvalama, u njegove dvore s pohvalama! Zahvaljujte mu, blagoslivljajte ime njegovo.
Psalam 100:4
Psalam 100:4
Ludost novog života
Pročitajte: Prva poslanica Korinćanima 1:20-31
20 Gdje je mudrac? Gdje je književnik? Gdje je istraživalac ovoga svijeta? Nije li Bog svjetovnu mudrost učinio ludošću? 21 Jer, kako svijet svojom mudrošću ne upozna Boga u Božjoj mudrosti, Bog je htio ludošću propovijedanja spasiti one koji vjeruju. 22 Doista, Židovi ištu znake, a Grci traže mudrost; 23 mi pak propovijedamo Krista raspetoga koji je Židovima sablazan, a poganima ludost, 24 a onima koji su pozvani – Židovima i Grcima – Krista koji je Božja sila i Božja mudrost. 25 Jer je »ludost« Božja mudrija od ljudi, i »slabost« je Božja jača od ljudi.
Pavao i korintski vjernici
26 Doista, promatrajte, braćo, sami sebe, vi koji ste pozvani: nema mnogo mudrih po tijelu, ni mnogo silnih, ni mnogo plemenitih; 27 nego ono što je ludo pred svijetom, izabra Bog da posrami mudre, i ono što je slabo pred svijetom, izabra Bog da posrami ono što je jako. 28 Ono što je neplemenito i prezreno pred svijetom izabra Bog, i ono što nije da uništi ono što jest, 29 da se nijedan čovjek ne hvali pred Bogom. 30 Od njega ste vi u Kristu Isusu koji nam je postao mudrost od Boga, pravda, posvećenje i otkup, 31 da bude kao što je pisano: »Tko se hvali, neka se hvali u Gospodinu!«
Pavao i korintski vjernici
26 Doista, promatrajte, braćo, sami sebe, vi koji ste pozvani: nema mnogo mudrih po tijelu, ni mnogo silnih, ni mnogo plemenitih; 27 nego ono što je ludo pred svijetom, izabra Bog da posrami mudre, i ono što je slabo pred svijetom, izabra Bog da posrami ono što je jako. 28 Ono što je neplemenito i prezreno pred svijetom izabra Bog, i ono što nije da uništi ono što jest, 29 da se nijedan čovjek ne hvali pred Bogom. 30 Od njega ste vi u Kristu Isusu koji nam je postao mudrost od Boga, pravda, posvećenje i otkup, 31 da bude kao što je pisano: »Tko se hvali, neka se hvali u Gospodinu!«
Govor o križu ludost je naime onima koji propadaju, a nama koji se spašavamo Božja je sila.
1 Korinćanima 1:18
NEKE stvari jednostavno nemaju smisla dok ih ne iskusite. Kad sam bila trudna s prvim djetetom, čitala sam mnogo knjiga o porodu i slušala priče desetak žena o trudnoći i porođaju. Ali još uvijek nisam mogla zamisliti kakvo će to iskustvo biti. Ono što će moje tijelo učiniti, činilo se nemogućim!
U Prvoj poslanici Korinćanima Pavao piše da se rođenje u Božje kraljevstvo, spasenje koje Bog nudi po Kristu, čini jednako neshvatljivim onima koji ga nisu doživjeli. Zvuči kao »ludost« reći da spasenje može doći kroz križ – smrt koja znači slabost, poraz i poniženje. Pa ipak, ta je »ludost« bila spasenje koje je Pavao propovijedao!
Nitko nije mogao ni zamisliti da će biti tako. Neki su mislili da će spasenje donijeti snažan politički vođa ili čudo. Drugi su smatrali da će njihova znanstvena ili filozofska postignuća donijeti spasenje (r. 22). Ali Bog je iznenadio sve pribavivši spasenje koje je imalo smisla samo onima koji vjeruju, onima koji su ga doživjeli.
Bog je uzeo nešto sramotno i slabo – smrt na križu – i učinio to temeljem mudrosti i moći. Bog čini nezamislivo: »… ono što je ludo pred svijetom, izabra Bog da posrami mudre« (r. 27).
– Amy Peterson
Čak su i Njegovi iznenađujući, zbunjujući načini uvijek najbolji načini.