Ne malakšemo
23. studenoga
2 Korinćanima 4:1
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
Pročitajte: Evanđelje po Ivanu 20:24-29
Ali je On bio ranjen za naše grijehe… Njegovim modricama mi smo se iscijelili.
Izaija 53:5
NAKON razgovora s Gradyjem, shvatio sam zašto je njegov omiljeni pozdrav udarac šakom o šaku, a ne rukovanje. Naime, rukovanje bi otkrilo ožiljke na njegovu zapešću – posljedicu pokušaja da si oduzme život. Nije neuobičajeno da skrivamo svoje rane – vanjske ili unutarnje – bilo da smo si ih nanijeli sami ili netko drugi. Nakon tog razgovora sjetio sam se Isusovih tjelesnih ožiljaka, rana od čavala zabijenih u Njegove dlanove i stopala i koplja koje je probolo Njegov bok. No umjesto da ih skriva, Krist ih je pokazivao.
Toma je u početku sumnjao da je Isus uskrsnuo, no On mu je rekao: »Stavi svoj prst ovamo, i vidi moje ruke, i pruži svoju ruku i stavi je u Moj bok, i ne budi nevjeran nego vjeran!« (Ivan 20:27) Kad je Toma vidio te ožiljke i čuo Kristove riječi, bio je siguran da je to Isus. Potvrdio je to riječima: »Gospodin moj i Bog moj!« (r. 28) Isus je tada izrekao poseban blagoslov onima koji nisu vidjeli Njega ili Njegove tjelesne rane, ali ipak vjeruju u Njega: »Blaženi koji ne vidješe, a povjerovaše!« (r. 29)
Najbolja vijest od svih je da su Njegovi ožiljci bili za naše grijehe – naše grijehe protiv drugih ili nas samih. Isusova je smrt za oproštenje grijeha svima koji vjeruju u Njega i priznaju s Tomom: »Gospodin moj i Bog moj!«
– Arthur Jackson
Oče, znamo da Krist ima ožiljke zbog naših grijeha.
23. studenoga
21. studenoga
19. studenoga