Ne malakšemo
23. studenoga
Zato ne malakšemo, jer imamo ovu službu zbog milosrđa koje nam je iskazano.
2 Korinćanima 4:1
2 Korinćanima 4:1
Put sjećanja
Pročitajte: Ponovljeni zakon 4:3-10
3 Svojim očima vidjeste što učini Gospodin zbog Baal Peora. Svakoga koji se priključi Baal Peoru dade Gospodin, Bog tvoj, istrijebiti iz tvoje sredine. 4 A vi, koji se čvrsto držite Gospodina, svojega Boga, svi ste danas još na životu. 5 Vidite, učim vas zapovijedi i naredbe kako mi ih naloži Gospodin, moj Bog, da po njima radite u zemlji u koju ulazite, da je uzmete u posjed. 6 Držite ih i izvršavajte! Jer to će vas u očima poganskih naroda učiniti mudrima i razumnima. Kad oni čuju sve te uredbe, kazat će: Doista, taj veliki narod je mudar i razuman narod. 7 Jer gdje ima tako velik narod, kojemu je Bog tako blizu, kako je nama Gospodin, Bog naš, kad ga god zazovemo. 8 I gdje je tako velik narod, koji bi imao tako pravedne zakone i naredbe, kao što je sav ovaj zakon što vam ga danas predlažem? 9 Samo se čuvaj i dobro pazi da ne zaboraviš što si svojim očima vidio, i da ti to ne iščezne iz srca dok si god živ! Objavi to svojoj djeci i djeci svoje djece! 10 Nemoj zaboraviti onaj dan kad si stajao na Horebu pred Gospodinom, svojim Bogom, kad mi zapovjedi Gospodin: Saberi mi narod! Hoću im objaviti svoje zapovijedi, da nauče bojati me se, dok su živi na zemlji, i da to nauče i svoju djecu!
Saberi mi narod! Hoću im objaviti svoje zapovijedi, da nauče bojati me se.
Ponovljeni zak. 4:10
KADA se moj odrasli sin suočio s teškom situacijom, podsjetila sam ga na Božju brigu i skrb tijekom godine nezaposlenosti njegova oca. Nabrojala sam razdoblja kad je Bog osnažio našu obitelj i dao nam mir dok se moja mama borila i izgubila bitku s leukemijom. Ističući priče o Božjoj vjernosti utkanoj u Svetome pismu, potvrdila sam da je uvijek održao svoju riječ. Vodila sam sina putem sjećanja naše obitelji koji je Bog utirao tijekom vremena, podsjećajući ga na sve u čemu se Bog pokazao pouzdanim i onda kada smo bili u ‘dolini’ ili na ‘vrhu planine’. I u teškoćama i u slavljima Božja prisutnost, ljubav i milost pokazale su se dovoljnima.
Iako bih željela prisvojiti tu strategiju jačanja vjere, znam da je Bog zamislio pričanje priča kao način poticanja vjere budućih generacija. Dok su se Izraelci prisjećali svega što su vidjeli da je Bog učinio u prošlosti, On je postavljao kamenje pouzdanja na tom putu sjećanja.
Izraelci su se uvjerili da je Bog održavao obećanja dok su ga slijedili (r. r. 3-6). Uvijek je čuo i odgovarao na njihove molitve (r. 7). Radujući se i podsjećajući mlađi naraštaj (r. 9), prenosili su riječi koje je Bog nadahnuo i sačuvao (r. 10). Kada govorimo o Božjoj uzvišenosti, milosrđu i ljubavi, naša uvjerenost i vjera drugih jačaju.
– Xochitl Dixon
Bože, kada sustanemo podsjeti nas na svoju vjernost.