Ne malakšemo
23. studenoga
2 Korinćanima 4:1
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
Pročitajte: Poslanica Hebrejima 6:13-20
I tako, strpljivo čekajući, Abraham postiže obećanje.
Hebrejima 6:15
OPTEREĆEN obećanjima koja je dao LaShonnei, Jonathan je zapinjao ponavljajući vjenčane zavjete. Pomislio je: Kako mogu obećati, a ne vjerovati da je to moguće održati? Obred vjenčanja je završio, ali težina preuzetih obveza je ostala. Nakon domjenka, Jonathan je sa suprugom otišao u crkvu, i molio se – više od dva sata –– da mu Bog pomogne održati obećanje da će voljeti i brinuti se za LaShonneu.
Njegovi su se strahovi na dan vjenčanja temeljili na priznavanju svojih ljudskih slabosti. Ali Bog, koji je obećao blagosloviti narode kroz Abrahamovo potomstvo (Galaćanima 3:16), nema takva ograničenja.
Kako bi potaknuo kršćane hebrejskog podrijetla na ustrajnost i strpljenje u svojoj vjeri u Isusa, pisac Poslanice Hebrejima prisjeća se Božjih obećanja Abrahamu, njegovom čekanju i ispunjenju obećanja (r. r. 13-15). To što su Abraham i Sara bili u poodmakloj dobi nije bilo zapreka ispunjenju obećanja da će Abrahama silno umnožiti (r. 14).
Želite li vjerovati Bogu iako ste slabi, povodljivi i samo ljudi? Je li vam teško ispuniti preuzete obveze, obećanja i zavjete? U Drugoj poslanici Korinćanima Bog obećava da će nam pomoći: »Dosta ti je Moja milost jer se snaga u slabosti usavršava« (12:9). Trideset šest godina Bog je pomagao Jonathanu i LaShonnei da održe svoje zavjete.
– Arthur Jackson
Bože, pomogni nam da ostanemo vjerni Tebi i drugima.
23. studenoga
21. studenoga
19. studenoga