Zakazani sastanak
21. studenoga
Kao što je ljudima određeno jednom umrijeti, a potom dolazi sud.
Hebrejima 9:27
Hebrejima 9:27
Nikada dosta
Pročitajte: Propovjednik 1:1-11
1 Razmišljanja propovjednika, Davidova sina, kralja u Jeruzalemu.
2 »Taština nad taštinama!«, veli propovjednik, »taština nad taštinama, sve je taština!« 3 Što koristi čovjeku sva muka koju trpi pod suncem? 4 Pokoljenja idu, pokoljenja dolaze, a zemlja stoji nepomična. 5 Sunce izlazi, sunce zalazi i hita natrag na mjesto, odakle je izišlo. 6 Vjetar puše na jug i okreće se na sjever, u trajnoj promjeni puše vjetar. Onda se vjetar okreće natrag k novome kruženju? 7 Sve rijeke teku k moru. A more se nikada ne prepuni. Kamo god teku, rijeke svejednako teku k istome mjestu. 8 Tako je sav govor uzaludna muka: nijedan ga čovjek ne može protumačiti. Oko se ne može nagledati, uho se ne može naslušati. 9 Što je bilo, opet će biti. Što se dogodilo, opet će se dogoditi. Ništa novo nema pod suncem. 10 Kad bi što bilo o čemu bi se reklo: »Evo nešto novo!«, to je već bilo u vremenima koja su za nama. 11 Ne spominje se što je prije bilo. Što će još biti, ne će se spominjati među onima koji će poslije živjeti.
2 »Taština nad taštinama!«, veli propovjednik, »taština nad taštinama, sve je taština!« 3 Što koristi čovjeku sva muka koju trpi pod suncem? 4 Pokoljenja idu, pokoljenja dolaze, a zemlja stoji nepomična. 5 Sunce izlazi, sunce zalazi i hita natrag na mjesto, odakle je izišlo. 6 Vjetar puše na jug i okreće se na sjever, u trajnoj promjeni puše vjetar. Onda se vjetar okreće natrag k novome kruženju? 7 Sve rijeke teku k moru. A more se nikada ne prepuni. Kamo god teku, rijeke svejednako teku k istome mjestu. 8 Tako je sav govor uzaludna muka: nijedan ga čovjek ne može protumačiti. Oko se ne može nagledati, uho se ne može naslušati. 9 Što je bilo, opet će biti. Što se dogodilo, opet će se dogoditi. Ništa novo nema pod suncem. 10 Kad bi što bilo o čemu bi se reklo: »Evo nešto novo!«, to je već bilo u vremenima koja su za nama. 11 Ne spominje se što je prije bilo. Što će još biti, ne će se spominjati među onima koji će poslije živjeti.
Oko se ne može nagledati.
Propovjednik 1:8
FRANK Borman zapovijedao je prvim svemirskim letom oko Mjeseca. Nije bio impresioniran. Put je trajao dva dana u oba smjera. Frank je imao morsku bolest i povraćao je. Rekao je da je bestežinsko stanje bilo uzbudljivo – trideset sekundi. Tada se naviknuo. Gledan izbliza, Mjesec je djelovao turobno i bio je prepun kratera. Njegova je posada fotografirala sivu pustoš, a onda im je dosadilo.
Frank je otišao tamo gdje prije njega nitko nije bio. No to nije bilo dovoljno. Ako se on tako brzo umorio od iskustva koje je bilo izvan ovoga svijeta, možda bismo trebali smanjiti svoja očekivanja za ono što imamo ovdje. Propovjednik je primijetio da nijedno zemaljsko iskustvo ne donosi vrhunsku radost. »Oko se ne može nagledati, uho se ne može naslušati« (r. 8). Možda ćemo osjetiti trenutke ushićenja, ali to ubrzo prestaje i tražimo sljedeće uzbuđenje.
Frank je ipak doživio jedan vrlo uzbudljiv trenutak kad je vidio kako Zemlja izranja iz tame iza Mjeseca. Poput plavo-bijele mramorne pikule, naš je svijet blistao obasjan suncem. Slično tome, naša istinska radost dolazi od Sina koji nas obasjava. Isus je naš život, jedini i najveći izvor smisla, ljubavi i ljepote. Naše najdublje zadovoljstvo dolazi iz ovoga svijeta. U čemu je problem? Možemo otići sve do Mjeseca, ali još uvijek nećemo otići dovoljno daleko.
– Mike Wittmer
Isuse, obasjaj nas svjetlom svoje ljubavi.