Jesmo li važni?
Pročitajte: Psalam 90:1-2,10-17
kroz pokoljenja i pokoljenja!
2 Prije nego postadoše gore,
i prije nego si sazdao zemlju i svijet,
od vijeka do vijeka ti jesi, Bože!
10 Vrijeme našega života traje sedamdeset,
a ako smo snažni i osamdeset godina,
a većina od njih muka je i žalost
jer brzo prolaze i mi odlijećemo odavde.
11 Tko poznaje silu tvojega gnjeva
i tvoju srdžbu da bi te se bojao?
12 Nauči nas dane naše brojiti
da dobijemo mudro srce!
13 Vrati se, Gospode! Dokle ćeš tako?
Smiluj se svojim slugama!
14 Okrijepi nas ujutro svojom dobrotom
da se radujemo i veselimo u sve svoje dane!
15 Obraduj nas za one dane kad si nas ponizio,
za godine kad smo gledali nesreću!
16 Neka se pokaže na tvojim slugama tvoje djelo,
tvoja slava na njihovoj djeci!
17 Neka bude nad nama dobrota Gospodina, Boga našega!
Nek nam uspije djelo naših ruku!
Djelo naših ruku nek nam uspije!
Okrijepi nas ujutro svojom dobrotom da se radujemo i veselimo u sve svoje dane!
Psalam 90:14
VEĆ se nekoliko mjeseci dopisujem s mladićem koji ozbiljno i duboko razmišlja o vjeri. Jednom je prilikom napisao: »Nismo ništa više od malih, beskonačno sićušnih bljeskova u povijesnom vremenskom slijedu. Jesmo li važni?«
Mojsija, vođu izraelskog naroda, mučilo je isto pitanje: »Vrijeme našega života traje sedamdeset… a većina od njih muka je i žalost« (r. 10). Kratkoća našeg života može nas zabrinuti i potaknuti da se pitamo jesmo li važni.
Jesmo. Važni smo zato što nas duboko i vječno voli Bog koji nas je stvorio. U ovoj pjesmi Mojsije se moli: »Jutrom nas nasiti smilovanjem svojim« (r. 14, K. S.). Važni smo jer smo važni Bogu. Važni smo i zato što dugima možemo pokazati Božju ljubav. Iako nam je život kratak, nije beznačajan ako ostavimo za sobom baštinu Božje ljubavi. Nismo ovdje na zemlji kako bismo zaradili novac i otišli u mirovinu sa stilom, nego da pokažemo Boga drugima pokazujući im Njegovu ljubav. I konačno, iako je život na zemlji prolazan, mi smo bića vječnosti. Zato što je Isus ustao iz mrtvih, živjet ćemo zauvijek. To je mislio Mojsije kad nas je uvjeravao da će nas Bog obradovati »ujutro svojom dobrotom«. Toga ćemo ‘jutra’ ustati kako bismo voljeli i bili voljeni zauvijek. Pa ako nas to ne čini važnima, ne znam što nas čini.
– David H. Roper
Zahvalni smo, Bože, što smo Tebi važni.