Pročitajte: Jeremija 17:5-8

8

Blagoslovljen čovjek koji se uzda u Gospodina, kome je uzdanje Gospodin! On je kao drvo posađeno kraj vode.

Jeremija 17:7,8

U travnju 2019. godine dio Kalifornije bio je prekriven suhim grmolikim korovom nalik lopti. Jaki vjetrovi dokoturali su ga u grad iz susjedne pustinje Mohave u kojoj raste ta biljka. Kad naraste može doseći dva metra – i postati ogroman grm koji se, odvojen od korijena, počne kotrljati nošen vjetrom da bi rasipao svoje sjemenke.

‘Korov koji se kotrlja’ je to čega se sjetim kada čitam Jeremijin opis osobe »čije se srce odvraća od Boga« (r. 5). Nadalje kaže da će oni koji se oslanjaju na čovjeka biti »kao grm u pustari… On ne doživi da mu je dobro« (r. 6). Sušta suprotnost su oni koji se pouzdaju u Boga umjesto u ljude. Poput drveća, njihovi snažni, duboki korijeni crpe snagu iz Njega, omogućujući im da ostanu puni života, čak i u okolnostima nalik suši.

I spomenuti korov i drveće imaju korijenje, samo što korov ne ostaje povezan sa svojim izvorom života pa se osuši i uvene. Drveće, s druge strane, ostaje povezano sa svojim korijenom, što mu omogućuje rast i napredak, i ukopano u tlo, što će ga održati u teškim vremenima. Kada se čvrsto držimo Boga, crpimo snagu i ohrabrenje iz mudrosti koja se nalazi u Bibliji, razgovaramo s Njim u molitvi i On nas hrani onime što daje i održava život.

– Kirsten Holmberg

Bog nam daje sve što trebamo za borbe i nevolje.