Zastati i pomoliti se
29. listopada
Filipljanima 4:6
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
Pročitajte: Malahija 1:8-14
Tada će on sjesti, taliti i čistiti srebro. Čistit će ih kao zlato i srebro, da prinose Gospodinu prave žrtve.
Malahija 3:3
ZBUNJENO smo gledali velike gomile cipela na ulazu u sklonište za beskućnike. Ravnatelj je pozvao skupinu mladih iz naše crkve da pomognu pri sparivanju rabljene obuće. Cijeloga smo jutra tražili drugu cipelu para i slagali ih u redove po betonskom podu. Na kraju dana bacili smo više od polovine cipela jer su bile previše oštećene da bi ih netko mogao upotrijebiti. Iako djelatnici skloništa nisu mogli spriječiti ljude da daju cipele loše kvalitete, nisu ih željeli davati potrebitima.
I Izraelci su se teško odupirali tome da Bogu daju svoju ‘oštećenu robu’. Kada je Bog progovorio preko proroka Malahije, ukorio ih je da mu na žrtvu prinose slijepe, hrome ili bolesne životinje (1:6-8). Jasno im je rekao da mu nisu »mili« (r. 10), potvrdio je svoju dostojnost i ukorio ih jer dobro »muško živinče« zadržavaju za sebe (r. 14). No obećao je da će poslati Mesiju, čija će ljubav i milost promijeniti njihova srca i potaknuti ih da mu donose prinose koji će ga »opet obradovati« (3:1-4).
Ponekad smo i mi u istom iskušenju. Hvalimo ga i očekujemo da nam da sve svoje, a mi mu donosimo ostatke i mrvice. Razmislimo li o svemu što je Bog učinio, veličat ćemo i slaviti njegovu dostojnost.
– Xochitl Dixon
Bože, pomogni nam da ti dajemo svoje najbolje.
29. listopada
27. listopada
26. listopada