Pročitajte: Job 2:11-13

I sjedili su kod njega na zemlji sedam dana i sedam noći.

Job 2:13

KAD je Jen, zaposlenica tematskog parka, vidjela kako se Ralph srušio na zemlju, potrčala je da mu pomogne. Ralph, dječak s autizmom, neutješno je plakao jer se vlakiću, kojemu se veselio cijeloga dana, dogodio kvar. Umjesto da ga požuruje da ustane ili da ga tješi, Jen se spustila na zemlju pokraj Ralpha, poštujući njegove osjećaje i dajući mu vremena da se isplače.

Jenini postupci su lijep primjer što učiniti kada netko tuguje ili pati. Biblija govori o Jobovoj neizmjernoj tuzi nakon što je izgubio svoje imanje, svoja stada (izvor prihoda), zdravlje. Istodobno poginulo mu je i desetero djece, a sluge ubijene mačem. Kad su Jobovi prijatelji čuli za njegovu nevolju, »dođoše svaki iz svojega mjesta… da mu iskažu svoju sućut i da ga utješe« (r. 11). Job je sjedio na zemlji tugujući. Kad su stigli, sjeli su kraj njega i ostali sjediti – sedam dana – ne govoreći ništa, jer su vidjeli dubinu njegove patnje.

Kao što je to svima svojstveno, nakon toga su ga počeli koriti i davati kojekakve savjete. No prvih sedam dana darovali su mu svoju brižnu prisutnost bez riječi. Možda ne razumijemo nečiju tugu, ali ne trebamo ju razumjeti da bismo ih voljeli i bili s njima. – Kirsten Holmberg

U dobrim i lošim razdobljima Bog je bio s nama. Želimo taj dar prisutnosti dati onima koje On stavi na naš put.