Duhovna stvarnost

Pravi sluga

by · Published · Updated

Pročitajte: Poslanica Filipljanima 2:6-11

6 Dok je bio u Božjemu obličju,
on se nije grčevito držao
svoje jednakosti s Bogom,
7 nego je sebe poništio uzevši obličje sluge,
i postao jednak ljudima.
Vanjštinom je bio kao čovjek.
8 Ponizio je samoga sebe
postavši poslušan do smrti,
do smrti na križu.
9 Zato i Bog njega uzvisi
i darova mu ime
koje je nad svakim imenom:
10 na Isusovo se ime
ima pokloniti svako koljeno
bića koja su na nebu i na zemlji i pod zemljom,
11 i svaki jezik ima priznati
da je Isus Krist – Gospodin,
na slavu Boga Oca.

Ponizio je samoga sebe postavši poslušan do smrti, do smrti na križu.

Filipljanima 2:8

U 27. stoljeću prije Krista rimski vladar Oktavijan došao je pred Senat i nabrojio svoje uspjehe i ovlasti. Pobijedio je u Građanskom ratu, postao jedini vladar tog dijela svijeta i vladao je kao car. No, znao je da se takva moć promatra sumnjičavo. Zato se pred Senatom odrekao svojih ovlasti i svečano obećao da će ubuduće biti samo imenovani dužnosnik. Njihov odgovor? Rimski ga je Senat nagradio okrunivši ga građanskom krunom i imenovao ga slugom rimskog naroda. Dali su mu i ime August – »Uzvišeni«.

Pavao je napisao da se Isus »ponizio« i postao slugom. Čini se da je August učinio isto. No je li zaista? August se samo ponašao kao da predaje svoju vlast, ali to je učinio u svoju korist. Isus je postao »poslušan do smrti, do smrti na križu« (r. 8). Smrt na rimskom križu bila je najgori oblik poniženja i sramote.

Danas je Isus glavni razlog zbog kojega ljudi smatraju vrlinom vođenje služenjem. Poniznost nije bila grčka ili rimska vrlina. Budući da je Isus umro na križu za nas, On je pravi Sluga. On je pravi Spasitelj.

Krist je postao slugom kako bi nas spasio. On »je sebe poništio uzevši obličje sluge« (r. 7) da bismo mi primili nešto uistinu veliko – dar spasenja i vječni život. – Glenn Packiam

Isuse, ti si pravi i Sluga i Spasitelj svijeta.