Molitvena borba

Pročitajte: Knjiga Postanka 32:24-32

24 Uze ih, prevede ih preko rijeke i ostalo onda svoje imanje prenese prijeko.
25 Jakov ostade sam. Tada se jedan čovjek borio s njim sve do svitanja. 26 I kad ovaj vidje da ga ne može nadjačati, udari ga po bedru te se Jakovu iščaši kuk, kad se s njim borio.
27 Tada reče onaj: »Pusti me; jer je zora već svanula!« Ali on odgovori: »Ne puštam te dok me ne blagosloviš.«
28 Onaj ga upita: »Kako se zoveš?« On odgovori: »Jakov.«
29 A onaj mu reče: »Odsad se ne ćeš više zvati Jakov, nego Izrael; jer si se borio s Bogom i s ljudima i nadjačao si.«
30 Tada zamoli Jakov: »Kaži mi svoje ime!«
On odgovori: »Što me pitaš za moje ime?« I onda ga ondje blagoslovi.
31 Jakov prozva ono mjesto Penuel; »jer«, reče on, »vidjeh Boga licem u lice, a ipak ostadoh na životu.«
32 Sunce je pred njim izašlo kad ostavi za sobom Penuel. A hramao je zbog kuka. 33 Zato Izraelovi sinovi sve do dana današnjega ne jedu bedreni mišić, jer udari Jakova po bedrenom kuku.

Jakov ostade sam. Tada se jedan čovjek borio s njim sve do svitanja.

Postanak 32:25

DENNISOV se život promijenio nakon što mu je netko dao Novi zavjet. Dok ga je čitao, bio je tako očaran da se više ne odvaja od njega. A onda su se u samo šest mjeseci dogodila dva sudbonosna događaja: pouzdao se u Isusa za oproštenje grijeha i nakon jakih glavobolja otkriven mu je tumor na mozgu. Zbog nepodnošljive boli morao je ostati u krevetu i nije mogao raditi. Jedne bolne, besane noći zavapio je Bogu. Zaspao je tek u 4:30 pred svitanje.

Tjelesna bol može nas natjerati da zavapimo Bogu, ali često to činimo i zbog drugih uznemirujućih životnih okolnosti. Stoljećima prije Dennisove noćne borbe, očajni Jakov suočio se s Bogom (r. 24-32). U Jakovljevu slučaju bila je riječ o neriješenoj obiteljskoj razmirici. Bratu Ezavu preoteo je pravo prvorodstva (27. poglavlje) i bojao se njegove osvete. Tražeći Božju pomoć, Jakov se susreo s Bogom »licem u lice« (32:31) i iz toga je izišao kao promijenjen čovjek.

Isto kao i Dennis. Nakon što je one noći zazivao Boga u molitvi, mogao je ustati iz krevetu, a liječnički pregled nije pokazao znakove tumora. Iako nas Bog uvijek čudesno ne ozdravlja, sigurni smo da uvijek čuje naše molitve i dat će nam ono što je potrebno u određenoj situaciji. – Arthur Jackson

U svojem očaju dođimo Bogu u iskrenoj molitvi, a što će on učiniti, prepustimo njemu!