Isus naš mir
9. veljače
Efežanima 2:17
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
Pročitajte: Evanđelje po Luki 1:62-75
U isti čas mu se otvoriše usta i njegov se jezik razriješi. Mogao je govoriti i slavio je Boga.
Luka 1:64
NAKON operativnog zahvata i moždanog udara Tom nije mogao govoriti pa je uslijedila duga rehabilitacija. Nakon više tjedana bili smo ugodno iznenađeni kad se pojavio na bogoštovlju u našoj crkvi. Još smo se više iznenadili kad je ustao da govori. Pokušavajući nešto reći, brkao je riječi, ponavljao se i miješao dane i vrijeme. Ali jedno je bilo jasno: slavio je Boga! Moguće je da vam se srce slama, a istodobno budete blagoslovljeni. To je bio takav trenutak.
U ‘predbožićnoj priči’ susrećemo čovjeka koji je izgubio dar govora. Anđeo Gabrijel objavio se svećeniku Zahariji i rekao mu da će biti otac velikog proroka (r. 11-17). On i njegova supruga bili su stari, i zato što nije povjerovao anđelu nije mogao »govoriti do dana kad će se to zbiti« (r. 20).
Došao je i taj dan. Na obredu obrezanja djeteta Zaharija je progovorio. Prvim je riječima slavio Boga (r. 64). Zatim je rekao: »Blagoslovljen neka je Gospodin, Izraelov Bog! On pohodi svoj narod, pripravi mu otkup« (r. 68).
Poput Zaharije, čim je mogao, i Tom je slavio Boga. Njihova su srca bila usmjerena prema onome koji je stvorio njihove jezike i njihove umove. Bez obzira na to s čime se susretali u ovom razdoblju života, možemo odgovoriti na jednak način. – Tim Gustafson
Hvala ti, Oče, na daru govora. Pomogni da ga koristimo kako bismo ti se približili i veličali te.
9. veljače
8. veljače
5. veljače