Ostavite malo

Pročitajte: Levitski zakonik 23:15-22

15 Potom od dana po suboti, naime od dana kad ste prinijeli snop primicanjem i odmicanjem, morate brojiti sedam punih tjedana. 16 Do dana što dolazi iza sedme subote brojit ćete pedeset dana. Tada prinesite Gospodinu od novoga žita prinos! 17 Iz svojih prebivališta donijet ćete sa sobom dva kruha za žrtvu primicanjem i odmicanjem, što se sastoje od dvije desetina bijeloga brašna i pečena su s kvascem kao žrtva prvina Gospodinu! 18 Uz te kruhove prinesite i sedam jednogodišnjih janjaca bez pogrješke, jednoga junca i dva ovna, da budu žrtva paljenica Gospodinu, sa svojim prinosom i naljevima kao ognjenu žrtvu na ugodni miris Gospodinu! 19 Onda ćete prinijeti jarca kao žrtvu za grijeh i dva jednogodišnja janjeta kao mirotvornu žrtvu. 20 Svećenik će ih žrtvovati primicanjem i odmicanjem pred Gospodinom zajedno s kruhovima od prvina. To i dva janjeta, kao posvetni dar Gospodinu, pripast će svećeniku. 21 U isti dan zakazat ćete sveti svečani sastanak. Tada ne smijete raditi nikakva služinskog posla. Ova zapovijed ima vječitu valjanost za sva vaša pokoljenja u svim vašim prebivalištima. 22 Kad stanete žeti u svojoj zemlji, onda nemojte požeti polje sve do krajnjega ruba i ne prebirite po žetvi! Ostavite to siromasima i strancima! Ja sam Gospodin, Bog vaš.«

Ostavite to siromasima i strancima!

Levitski zak. 23:22

PREGRŠT kovanica. To je ono što ćete naći na noćnom ormariću pored njegova kreveta. Svake večeri ispraznio bi džepove i ostavio sadržaj ondje, jer je znao da će ga oni u nekom trenutku posjetiti – oni su bili njegovi unuci. Tijekom godina djeca su naučila doći do njegova noćnog ormarića čim bi došli u posjet. Naravno, taj je sitniš mogao staviti na štednu knjižicu. Ali nije. Veselilo ga je da to ostavi za malene, dragocjene ‘posjetitelje’ njegova doma.

Takav način razmišljanja nalazimo u 23. poglavlju Levitskog zakonika koji govori o sabiranju usjeva s polja. Bog je, preko Mojsija, rekao narodu nešto suprotno uobičajenom načinu razmišljanja i postupanja: »Kad stanete žeti u svojoj zemlji, onda nemojte požeti polje sve do krajnjega ruba i ne prebirite po žetvi!« (r. 22) Drugim riječima rekao je: »Ostavite malo.« Tim je riječima podsjetio izraelski narod da je Bog zaslužan za žetvu i da koristi svoj narod da se brinu o potrebitima (siromasima i strancima).

Razmišljati na taj način zasigurno nije uobičajeno u našem svijetu. No upravo je ono svojstveno zahvalnim sinovima i kćerima Božjim. On uživa u velikodušnom srcu i želi da takvo bude vaše i moje. – John Blase

Bože, hvala ti što se brineš da imao sve što nam je potrebno. Pokaži nam načine na koje možemo to dijeliti s drugima, posebno sa siromasima i strancima.