Nismo Bog

Pročitajte: Ezekiel 28:1-10

1 Ovako mi dođe Gospodnja riječ: 2 »Sine čovječji, reci tirskomu knezu: Ovako veli svemogući Gospodin:
Zato što si ohol i veliš: Ja sam Bog!
Sjedim na Božjem prijestolju usred mora!,
kažem ti: Ti si samo čovjek, a ne Bog,
pa se ipak držiš kao Bog!
3 Eto, mudriji si od Daniela.
Ništa sakriveno nije tebi odveć tamno.
4 Mudrošću i razborom stekao si bogatstvo
i nakupio zlata i srebra u svoje riznice.
5 Velikom svojom mudrošću u trgovini
umnožio si svoje bogatstvo.
Ohol si postao zbog svojega bogatstva.
6 Zato ovako veli svemogući Gospodin:
Zato što se praviš Bogom,
7 evo, dovest ću na te strance,
najljuće među narodima.
Oni će trgnuti svoje mačeve na tvoju ljepotu
stečenu mudrošću i oskvrnut će tvoj sjaj.
8 Svalit će te u jamu i umrijet ćeš
okrutnom smrću pobijenih usred mora.
9 Hoćeš li i tada još kazati
pred svojim krvnicima: Ja sam Bog!,
kad si ipak samo čovjek, a ne Bog;
u ruci onoga koji te ubija?
10 Umrijet ćeš smrću neobrezanih,
od tuđinske ruke.
Jer ja sam to rekao –
govori svemogući Gospodin.«

Zato što si ohol i veliš: Ja sam Bog!

Ezekiel 28:2

U knjizi Kršćanstvo C. S. Lewis savjetuje da si postavimo nekoliko pitanja kako bismo otkrili jesmo li oholi: »Koliko me smeta što me drugi preziru, što me ne primjećuju, prema meni se odnose pokroviteljski ili što se preda mnom prave važni?« (Duhovna stvarnost, Zagreb, 1987.)

Lewis govori da oholost ili taština »krajnje zlo« i glavni uzrok nesretnih domova i naroda. Ona je »duhovni rak« koji izjeda svu našu ljubav, zadovoljstva, pa čak i zdravi razum. Oholost je kroz stoljeća bio problem. Bog je preko proroka Ezekiela upozorio čelnika moćnoga primorskoga grada Tira na njegovu oholost. Rekao je da će ga ona dovesti do propasti. »Zato što se praviš Bogom, evo, dovest ću na te strance, najljuće među narodima« (r. 6,7). Tada će sigurno shvatiti da nije bog, nego smrtnik (r. 9).

Suprotnost oholosti je poniznost za koju Lewis smatra da je vrlina koju primamo upoznavajući Boga. Lewis je rekao da kad stupimo u osobni odnos s Njim, postajemo »doista ponizni«, osjećajući olakšanje jer smo se riješili besmislica o vlastitu dostojanstvu zbog čega smo prije bili uznemireni i nesretni.

Što više veličamo Boga, više ga upoznajemo i ponizniji smo pred njim. Budimo oni koji vole i radosno služe, u poniznosti.

– Amy Boucher Pye

Svemogući Oče, hvala ti što nas voliš iako si velik i svet.