Zašto je važno pisati
Pročitajte: Evanđelje po Ivanu 20:24-31
30 I mnoga druga čudesa učini Isus pred svojim učenicima koja nisu napisana u ovoj knjizi. 31 A ova su zapisana da vjerujete da je Isus Mesija, Sin Božji, i da vjerujući imate život u njegovo ime.
A ova su zapisana da vjerujete da je Isus Mesija, Sin Božji.
Ivan 20:31
»GOSPOD je moje utočište… Pjevali smo napuštajući logor.« Etty Hillesum je 7. rujna 1943. napisala te riječi na poštanskoj dopisnici i bacila ju iz vlaka. To su bile njezine posljednje zabilježene riječi. Ubijena je u Auschwitzu 30. studenoga 1943. O iskustvima u koncentracijskom logoru pisala je u svojim dnevnicima. Opisala je svoje viđenje strahota nacističke okupacije i ljepotu Božjeg svijeta. Njezini su dnevnici prevedeni na šezdeset i sedam jezika – dar svima koji će čitati i vjerovati u dobro kao i u loše.
Apostol Ivan nije izostavio surovu stvarnost Isusova života na zemlji; pisao je o dobrim stvarima koje je Isus učinio i o izazovima s kojima se suočavao. Završne riječi iz njegova evanđelja objašnjavaju zašto je napisao biblijsku knjigu koja nosi njegovo ime. Isus je učinio »mnoga druga čudesa… koja nisu napisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete« (r. 30,31). Ivanov ‘dnevnik’ završava trijumfom da je »Isus Mesija, Sin Božji.« Dar koji primamo čitajući Evanđelje po Ivanu jest prilika uzvjerovati i imati »život u njegovo ime« (r. 31).
Evanđelja su dnevnik o Božjoj ljubavi prema nama. To su riječi koje treba čitati, vjerovati i prenositi drugima, jer nas vode kroz život. Vode nas Kristu.
– John Blase
Milostivi Bože, hvala ti na daru Svetoga pisma.