Usprkos kušnjama
25. studenoga
Uđite na vrata njegova s hvalama, u njegove dvore s pohvalama! Zahvaljujte mu, blagoslivljajte ime njegovo.
Psalam 100:4
Psalam 100:4
Bog kliče nad nama
Pročitajte: Sefanija 3:14-17
14 Kliči, sionska kćeri!
Vi od Izraela, kličite!
Raduj se i veseli se iz svega srca,
kćeri jeruzalemska!
15 Uklonio je Gospodin tvoj sud,
maknuo je s puta tvoje neprijatelje.
Gospodin, kralj Izraelov, u tvojoj je sredini.
Ne ćeš odsad više kušati nesreću.
16 U onaj će se dan reći Jeruzalemu:
»Sione, ne boj se! Nemoj da ti klonu ruke!
17 Gospodin, tvoj Bog, u tvojoj je sredini,
junak pomoćnik.
On ti se raduje pun veselja.
On obnavlja svoju ljubav.
On kliče nad tobom pun radosti.
Vi od Izraela, kličite!
Raduj se i veseli se iz svega srca,
kćeri jeruzalemska!
15 Uklonio je Gospodin tvoj sud,
maknuo je s puta tvoje neprijatelje.
Gospodin, kralj Izraelov, u tvojoj je sredini.
Ne ćeš odsad više kušati nesreću.
16 U onaj će se dan reći Jeruzalemu:
»Sione, ne boj se! Nemoj da ti klonu ruke!
17 Gospodin, tvoj Bog, u tvojoj je sredini,
junak pomoćnik.
On ti se raduje pun veselja.
On obnavlja svoju ljubav.
On kliče nad tobom pun radosti.
On kliče nad tobom pun radosti.
Sefanija 3:17
MLADI je otac držao svoga sinčića u naručju, pjevajući mu i ljuljajući ga u umirujućem ritmu. Dječačić je imao oštećen sluh, nije mogao čuti ni melodiju ni riječi. Otac mu je svejedno pjevao, uživajući u tom lijepom, nježnom djelu ljubavi prema svome sinu. I njegov je trud bio nagrađen divnim osmijehom njegova sinčića.
Slika oca i sina imaju nevjerojatnu sličnost sa Sefanijinim riječima. Starozavjetni prorok kaže da će Bog radosno klicati nad svojom kćeri, Jeruzalemom (r. 17). Bog uživa činiti dobre stvari za svoj voljeni narod, na primjer »maknuo je s puta tvoje neprijatelje« (r. 15). Sefanija kaže da više nemaju razloga za strah i da imaju razloga za veselje.
Mi, Božja djeca otkupljena žrtvom Isusa Krista, ponekad slabo čujemo – nesposobni ili možda nevoljni prilagoditi svoje uši ljubavnoj pjesmi koju Bog pjeva nad nama. Njegov odnos prema nama je kao odnos mladog ocu, koji s ljubavlju pjeva sinu unatoč nemogućnosti da ga sin čuje. Uklonio je i našu kaznu, dajući nam dodatni razlog za radost. Možda bismo mogli pokušati pozornije slušati kako radost glasno odzvanja u njegovu glasu jer »on obnavlja svoju ljubav« (r. 17). Oče, pomogni nam čuti tvoj glas dok nas sigurno držiš u svojim rukama.
– Kirsten Holmberg
Hvala ti, Bože, što si utkao oduševljenje u nas. Želimo uvijek slušati tvoj glas dok nam kličeš pun radosti.