Primljeni
Pročitajte: Psalam 49:6-21
kad me zloba mojih neprijatelja opkoli?
7 Oni se oslanjaju na svoje imanje,
hvale se svojim velikim bogatstvom.
8 Ali nitko ne može sebe otkupiti,
niti platiti otkup Bogu za sebe!
9 Previsoka je cijena za njihov život;
ne će je platiti dovijeka
10 pa da živi zauvijek
i da ne treba nikada pogledati u grob.
11 On vidi kako i mudri umiru,
gine i luđak i bezumnik,
i drugima ostavljaju svoje bogatstvo.
12 Grob je zauvijek njihov dom,
od koljena do koljena njihov stan,
makar i zemlje prozvaše svojim imenima.
13 Čovjek nema opstanka unatoč svojemu sjaju.
Sličan je stoci što se smakne.
14 To je sudbina onih koji su puni preuzetnosti!
To je svršetak onih koji se hvale zadovoljstvom!
15 Kao ovce strovaljuju se u Podzemlje, smrt će ih pasti;
pravednici će im zapovijedati ujutro;
njihov lik propast će u Podzemlju,
daleko od vlastite postojbine.
16 Ali dušu će moju Bog otkupiti
i izbaviti iz ruke Podzemlja.
On će me sigurno primiti.
17 Zato se ne žalosti kad se tko obogati,
kad se umnoži sjaj njegove kuće!
18 Jer kad umre, ništa ne će ponijeti sa sobom,
njegovo bogatstvo ne može ga slijediti.
19 Makar se netko u svom životu smatrao sretnim:
»I slaviše te dok ti je dobro išlo«
20 – on će sići rodu svojih otaca.
Nikada više ne će gledati svjetla.
21 Čovjek nema opstanka unatoč svojemu sjaju.
Sličan je stoci što se smakne.
Čovjek koji nerazumno živi sličan je stoci koja ugiba.
Psalam 49:21 (K. S.)
MOJ stari pas često sjedi pokraj mene i gleda u nebo. Dao bih sve za njegove misli. No jedno znam, on ne razmišlja o umiranju jer psi ne ‘razumiju’. Ne razmišlja o budućim stvarima. Ali mi da. Bez obzira na dob ili zdravlje ili bogatstvo, u nekom trenutku razmišljamo o umiranju. To je, prema Psalmu 49:21, zato što smo mi, za razliku od životinja, razumni. Znamo da ćemo umrijeti i tu ne možemo učiniti ništa. »Ali nitko ne može sebe otkupiti, niti platiti otkup Bogu za sebe!« (r. 8) Nitko nema dovoljno novca niti je moguće otkupiti se od smrti.
No postoji izlaz iz konačnosti smrti. Psalmist piše: »Ali dušu će moju Bog otkupiti. On će me sigurno primiti« (r. 16; doslovno, uzet će me k sebi). Robert Frost je rekao: »Dom je mjesto gdje vas moraju primiti, kad već dođete.« Bog nas je otkupio od smrti kroz svoga Sina. »On sebe dade kao otkup za sve« (1 Timoteju 2:6). Isus je obećao: »I kad odem i pripravim mjesto, opet ću doći i uzet ću vas k sebi, da i vi budete gdje sam ja« (Ivan 14:3).
Kad dođe moje vrijeme, Isus, koji je Bogu platio cijenu za moj život, dočekat će me u kuću svoga Oca raširenih ruku.
– David H. Roper
Zahvalni smo ti, Bože, što si pripravio mjesto za svoju djecu. Radujemo se što ćemo jednom biti kod kuće s tobom.