Ne malakšemo
23. studenoga
Zato ne malakšemo, jer imamo ovu službu zbog milosrđa koje nam je iskazano.
2 Korinćanima 4:1
2 Korinćanima 4:1
Dugina aureola
Pročitajte: Knjiga Postanka 9:12-17
12 Nato nastavi Bog:
»Ovo neka bude znak saveza
što ga sklapam između sebe i vas,
svih živih bića što su s vama,
za vječno vrijeme.
13 Dúgu svoju stavljam u oblake.
Ona neka bude znak saveza
između mene i zemlje!
14 Kad, eto, navučem oblake nad zemlju
i ukaže se duga u oblacima,
15 tada ću se spomenuti saveza svojega,
koji postoji između mene i vas
i svih živih bića svaka vrste.
Nikada više ne će biti vode za potop,
da uništi sva stvorenja.
16 Kad se ukaže duga u oblacima,
pogledat ću je
i spomenut ću se vječnoga saveza
između Boga i svih živih bića svake vrste,
što su na zemlji.«
17 I reče Bog dalje Noi: »To je znak saveza što ga sklopih između sebe i svih živih bića na zemlji.«
»Ovo neka bude znak saveza
što ga sklapam između sebe i vas,
svih živih bića što su s vama,
za vječno vrijeme.
13 Dúgu svoju stavljam u oblake.
Ona neka bude znak saveza
između mene i zemlje!
14 Kad, eto, navučem oblake nad zemlju
i ukaže se duga u oblacima,
15 tada ću se spomenuti saveza svojega,
koji postoji između mene i vas
i svih živih bića svaka vrste.
Nikada više ne će biti vode za potop,
da uništi sva stvorenja.
16 Kad se ukaže duga u oblacima,
pogledat ću je
i spomenut ću se vječnoga saveza
između Boga i svih živih bića svake vrste,
što su na zemlji.«
17 I reče Bog dalje Noi: »To je znak saveza što ga sklopih između sebe i svih živih bića na zemlji.«
Dúgu svoju stavljam u oblake. Ona neka bude znak saveza između mene i zemlje!
Postanak 9:13
TIJEKOM planinarenja Adrian se našao iznad niskih oblaka. Sunce je bilo iza njega. Adrian se okrenuo i ugledao ne samo svoju sjenu nego i prekrasnu pojavu poznatu kao Brockenov spektar. Taj fenomen nalikuje aureoli koja u duginim bojama okružuje sjenu osobe. Pojavljuje se kad se sunčeva svjetlost odbije od niskih oblaka. Adrian je to opisao kao čarobni trenutak, koji ga je neizmjerno oduševio.
Sigurno je bilo zadivljujuće i Noi prvi put vidjeti dugu. Lom svjetlosti i dugine boje dolazile su s Božjim obećanjem. Nakon razorne poplave, Bog je uvjeravao Nou i sva živa bića koja otada žive da »nikada više ne će biti vode za potop, da uništi sva stvorenja« (r. 15).
Naša zemlja još uvijek doživljava poplave i druge zastrašujuće prirodne katastrofe koje mogu dovesti do tragičnih gubitaka, ali duga je obećanje da Bog nikada više neće uništiti zemlju sveopćom poplavom. To nas obećanje njegove vjernosti podsjeća da, premda ćemo pojedinačno doživjeti osobne gubitke i fizičku smrt na ovoj zemlji, Bog nas krijepi svojom ljubavlju i prisutnošću u svim poteškoćama s kojima se suočavamo. Sunčeva svjetlost koja se reflektira kroz vodu, podsjetnik je na njegovo obećanje da zemlju ispuni onima koji su odraz njegove slike i odsjaj njegova sjaja drugima.
– Kirsten Holmberg
Hvala ti, Bože, na tvojoj vjernosti da nas štitiš i čuvaš.