U redu je tugovati

Pročitajte: Tužaljke 3:19-26

19 Spomeni se moje nevolje,
moga tumaranja, gorkoga pelina!
20 Mnogim mudrovanjem
skučena je u meni moja duša.
21 Ovo ću pomisliti u sebi,
iz toga ću crpsti ufanje:
22 Milost je Gospodnja da nismo sasvim uništeni,
neiscrpno je njegovo milosrđe.
23 Ponavlja se svako jutro.
Vrlo je velika tvoja vjernost.
24 Velim: »Gospodin je moj dio;
zato se ufam u njega.«
25 Gospodin je dobrostiv onome koji ga čeka,
duši koja ga traži.
26 Dobro je mirno čekati
Gospodnju pomoć.

Gospodin je dobrostiv onome koji ga čeka.

Tužaljke 3:25

KLEKNULA sam i pustila da mi suze teku. »Bože, zašto se ne brineš za mene?« Plakala sam. Bilo je to 2020. godine tijekom pandemije bolesti COVID-19. Prije gotovo mjesec dana dobila sam otkaz i nešto nije bilo dobro s mojom prijavom na zavod za zapošljavanje. Još nisam dobila novčanu pomoć. Duboko u sebi vjerovala sam da će Bog sve riješiti. Vjerovala sam da me istinski voli i da će se brinuti o meni, ali u tom sam se trenutku osjećala napušteno.

Knjiga Tužaljke podsjeća nas da je u redu tugovati. Knjiga je vjerojatno napisana tijekom ili ubrzo nakon što su Babilonci uništili Jeruzalem 587. pr. Kr. Opisuje nevolje (3:1,19), ugnjetavanje (1:18) i glad (4:9) s kojima su se ljudi suočavali. Ipak, u sredini knjige pisac se podsjeća zašto bi se mogao nadati: »Milost je Gospodnja da nismo sasvim uništeni, neiscrpno je njegovo milosrđe. Ponavlja se svako jutro. Vrlo je velika tvoja vjernost« (3:22-23). Unatoč pustošenju, sjetio se da Bog ostaje vjeran.

Ponekad se čini nemogućim vjerovati da je dobar Gospodin »onom koji se u nj pouzdaje, duši koja ga traži« (r. 25, K. S.), pogotovo kad ne vidimo kraj svojoj patnji. Ali možemo mu zavapiti, vjerovati da nas čuje, da će biti vjeran i provesti nas kroz to što nas je snašlo.

– Julie Schwab

Oče, trebamo te odmah. Molimo te, pomogni nam vjerovati da ćeš uvijek biti uz nas.