Imati mjesta za Isusa
12. prosinca
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
Pročitajte: Jeremija 29:10-14
Kad me zazovete i idete i pomolite se meni, uslišat ću vas.
Jeremija 29:12
AMERIČKI predsjednik Franklin D. Roosevelt često je morao primati brojne posjetitelje u Bijeloj kući. Priča se da se žalio da nitko ne obraća pozornost na ono što se govori. Dakle, odlučio je da će svima koji su došli do njega i s njim se rukovali, reći: »Jutros sam ubio svoju baku.« Gosti su odgovarali frazama poput: »Divno! Nastavite tako dobro raditi. Bog vas blagoslovio, gospodine.« Tek su se na kraju reda, dok je pozdravljao veleposlanika iz Bolivije, zapravo čule njegove riječi. Nimalo zbunjen, veleposlanik je šapnuo: »Siguran sam da je to zaslužila.«
Pitate li se ikad slušaju li ljudi stvarno? Ili još gore, bojite li se da Bog ne sluša? Na temelju njihovih odgovora ili kontakta očima možemo reći da slušaju. Ali kako da znamo sluša li Bog? Trebamo li se osloniti na osjećaje? Ili provjeriti odgovara li Bog na naše molitve?
Nakon sedamdeset godina progonstva u Babilonu, Bog je obećao vratiti svoj narod u Jeruzalem i osigurati mu budućnost (r. 10,11). Kad su ga zazvali, On ih je uslišio (r. 12). Znali su da je čuo njihove molitve jer je to obećao. To vrijedi i za nas (1 Ivanova 5:14). Ne trebamo se oslanjati na osjećaje ili čekati znak. Bog je obećao da će slušati, a on uvijek ispunjava svoja obećanja (2 Korinćanima 1:20).
– Con Campbell
Bože, hvala ti što slušaš i odgovaraš na naše molitve.
12. prosinca
11. prosinca
10. prosinca
8. prosinca