Usprkos kušnjama
25. studenoga
Psalam 100:4
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
Pročitajte: Prva poslanica Solunjanima 4:13-18
A ne ćemo, braćo, da vi ne znate o onima koji su usnuli, da se ne žalostite kao i oni koji nemaju nade.
1 Solunjanima 4:13
DOK nas je vozio do londonske zračne luke Heathrow, taksist nam je ispričao svoju životnu priču. Došao je sam u Ujedinjeno Kraljevstvo u dobi od petnaest godina, bježeći od rata i neimaštine. Sada, jedanaest godina poslije, ima vlastitu obitelj i može skrbiti o njima onako kako to ne bi mogao u svojoj domovini. Ali tužan je jer je odvojen od svojih roditelja, braće i sestara. Rekao nam je da je prevalio težak put koji neće biti završen dok se ne sjedini sa svojom obitelji.
Biti odvojen od onih koje volimo ovdje na zemlji je teško, ali kada umre netko nama drag, mnogo je teže i stvara osjećaj gubitka koji neće nestati dok se s njime ponovo ne sjedinimo. Kad su novoobraćenici u Solunu imali dvojbe o takvim gubicima, Pavao im je napisao: »Nećemo, braćo, da ostanete u neznanju o umrlima, da se ne žalostite poput onih koji nemaju nade« (r. 13, K. S.). Objasnio im je da kao vjernici možemo živjeti u očekivanju divnoga ponovnog susreta – zauvijek ćemo »biti s Gospodinom« (r. 17).
Malo nas iskustava toliko duboko pogađa kao razdvojenosti koje podnosimo, ali u Isusu imamo nadu da ćemo ponovo biti zajedno. U 18. retku nalazimo trajno obećanje koje nas tješi u žalosti zbog gubitka voljenih.
– Bill Crowder
Oče, ne postoji ništa na zemlji što može ispuniti praznine nastale gubitkom osim tvoje blizine.
25. studenoga
24. studenoga
23. studenoga
21. studenoga