Molitva s pouzdanjem

Pročitajte: Evanđelje po Luki 11:5-13

5 Tada nastavi: »Netko od vas ima prijatelja. K njemu ode u ponoć i rekne mu: Prijatelju, pozajmi mi tri kruha! 6 Došao mi je prijatelj s puta, i nemam mu što postaviti. 7 A on mu iznutra odgovori: Ne uznemiruj me! Vrata su već zatvorena i djeca su sa mnom u postelji. Ne mogu ustati da ti dam. 8 Kažem vam: Ako i ne ustane da mu da zato što mu je prijatelj, ali zbog njegova dosađivanja ustat će i dat će mu što treba.
Tko moli, dobiva!
9 I ja vama kažem: Molite, i dat će vam se; tražite, i naći ćete; kucajte, i otvorit će vam se. 10 Jer svaki koji moli, prima; tko traži, nalazi; tko kuca, otvara mu se. 11 Ako netko od vas zamoli svoga oca kruh, dadne li mu možda kamen? I ako zamoli ribu, dade li mu mjesto ribe zmiju? 12 Ili ako zamoli jaje, dade li mu onda škorpiona? 13 Kad dakle vi, koji ste zli, znate svojoj djeci davati dobre darove, koliko će više nebeski Otac dati Duha Svetoga onima koji ga za to mole!«

Ako netko od vas zamoli svoga oca… ribu, dade li mu mjesto ribe zmiju?

Luka 11:11

NAKON višegodišnjeg nastojanja da dobiju dijete, Richard i Susan bili su ushićeni kad je Susan zatrudnjela. No njezini zdravstveni problemi predstavljali su rizik za dijete, pa je Richard svake noći ležao budan moleći se za svoju suprugu i dijete. Jedne je noći shvatio da se ne mora tako grozničavo moliti, da je Bog obećao da će se pobrinuti za sve. Ali tjedan dana poslije Susan je pobacila. Richard je bio shrvan. Pitao se jesu li izgubili dijete zato što se nije dovoljno žarko molio?

Na prvi pogled čini se da pročitana prispodoba potvrđuje njegovu bojazan. U njoj prijatelj (neki smatraju da predstavlja Boga) ustaje iz kreveta samo zbog prijateljeve ustrajnosti (r. 5-8). Znači li to da će nam Bog dati ono što trebamo ako mu dodijavamo, a ako to ne činimo neće?

No tumači Biblije poput Klynea Snodgrassa vjeruju da je to pogrešno razumijevanje te prispodobe – njezina poenta je da ako nam prijatelji mogu pomoći iz sebičnih razloga, koliko će nam prije pomoći naš nesebični Otac. Zato molimo se s pouzdanjem (r. 9,10), znajući da je Bog veći od pogrešivih ljudskih bića (r. 11-13). On ništa ne čini iz sebičnih razloga.

»Ne znam zašto ste izgubili dijete«, rekao sam Richardu, »ali znam da nije bilo zato što se nisi dovoljno ‘žarko’ molio. Bog nije takav.«

– Sheridan Voysey

Bog odgovara zbog svoje dobrote, a ne naše upornosti.