Proglasite slobodu
24. studenoga
Izaija 61:1
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
Pročitajte: Job 38:24-38
Kako je tamo gdje se dijeli svjetlost, i odakle se istočni vjetar širi po zemlji?
Job 38:24
BILO je grmljavinsko nevrijeme, a moja šestogodišnja kći i ja ležali smo na podu i kroz staklena vrata gledali munje kako paraju nebo. Ona je neprestano ponavljala: »Nevjerojatno! Bog je tako velik.« I ja sam osjećao isto. Bilo nam je jasno koliko smo mali i koliko je Bog moćan. Glavom su mi proletjeli redci iz Knjige o Jobu: »Kojim li se putem dijeli munja kada iskre po svoj zemlji prosipa?« (r. 24, K. S.)
Joba je trebalo podsjetiti na Božju snagu (r. 34-41). Život mu se raspao. Njegova su djeca poginula. Bio je slomljen. Bio je bolestan. Prijatelji nisu suosjećali s njim. Žena ga je nagovarala da se odrekne Boga (2:9). Nakon svega Job je pitao Boga: »Zašto?« (pogl. 24) i on mu je odgovorio u vihoru (pogl. 38). Podsjetio ga je da on upravlja prirodom (pogl. 38). To je utješilo Joba i on je odgovorio: »Ušima sam bio čuo o tebi; a sada te je vidjelo moje oko« (42:5). Drugim riječima, »Shvatio sam, Bože! Vidim da ti ne staneš u ‘moju malu kutiju’.
Kad nam se život raspada, ponekad najbolje što možemo učiniti je leći na pod i promatrati munje – da nas podsjete da je Bog koji je stvorio svijet dovoljno velik i da nas dovoljno voli da se pobrine za nas. A možemo zapjevati i omiljene pjesme slavljenja koje govore o snazi i veličini našega Boga.
– Day Daniel Ryan
Bog je prevelik da bi stao u naše ’male kutije’.
24. studenoga
23. studenoga
21. studenoga