Božja snaga na djelu
Pročitajte: Job 38:24-38
i odakle se istočni vjetar širi po zemlji?
25 Tko je razvalio jaz poplavi
i put gromu?
26 Da pada dažd na zemlju u kojoj nema ljudi,
na pustinju u kojoj nitko ne stanuje?
27 Da napoji pusta i nerodna mjesta
i učini da izniknu korijeni zelenila?
28 Ima li oca dažd?
Tko je rodio kaplje rose?
29 Iz čijega krila izlazi led?
Tko rađa mraz nebeski?
30 Kako se vode ukoče u kamen,
i površina se morska smrzava?
31 Vežeš li veze zvijezdama Vlašićima,
možeš li razvezati okove sazvježđu Štapovima?
32 Izvodiš li na vrijeme Danicu
i upravljaš li Medvjeda zajedno s njegovom djecom?
33 Znaš li zakone neba?
Određuješ li kako se vlada zemljom?
34 Možeš li dići glas svoj do oblaka,
da te pokrije mnoštvo vode?
35 Puštaš li munje –
one idu i govore ti: »Ovdje smo!«
36 Tko je stavio mudrost u oblake,
tko je dao razboritost oblaku pahuljnjaku?
37 Tko zbraja mudro oblake,
tko pušta da miruju mjehovi nebeski,
38 kad se prah zemaljski nagomila na hrpe
i grude se slijepe?
Kako je tamo gdje se dijeli svjetlost, i odakle se istočni vjetar širi po zemlji?
Job 38:24
BILO je grmljavinsko nevrijeme, a moja šestogodišnja kći i ja ležali smo na podu i kroz staklena vrata gledali munje kako paraju nebo. Ona je neprestano ponavljala: »Nevjerojatno! Bog je tako velik.« I ja sam osjećao isto. Bilo nam je jasno koliko smo mali i koliko je Bog moćan. Glavom su mi proletjeli redci iz Knjige o Jobu: »Kojim li se putem dijeli munja kada iskre po svoj zemlji prosipa?« (r. 24, K. S.)
Joba je trebalo podsjetiti na Božju snagu (r. 34-41). Život mu se raspao. Njegova su djeca poginula. Bio je slomljen. Bio je bolestan. Prijatelji nisu suosjećali s njim. Žena ga je nagovarala da se odrekne Boga (2:9). Nakon svega Job je pitao Boga: »Zašto?« (pogl. 24) i on mu je odgovorio u vihoru (pogl. 38). Podsjetio ga je da on upravlja prirodom (pogl. 38). To je utješilo Joba i on je odgovorio: »Ušima sam bio čuo o tebi; a sada te je vidjelo moje oko« (42:5). Drugim riječima, »Shvatio sam, Bože! Vidim da ti ne staneš u ‘moju malu kutiju’.
Kad nam se život raspada, ponekad najbolje što možemo učiniti je leći na pod i promatrati munje – da nas podsjete da je Bog koji je stvorio svijet dovoljno velik i da nas dovoljno voli da se pobrine za nas. A možemo zapjevati i omiljene pjesme slavljenja koje govore o snazi i veličini našega Boga.
– Day Daniel Ryan
Bog je prevelik da bi stao u naše ’male kutije’.